|
|
|
|
|
|
|
Menstruacija, ovulacija i menstruacijski ciklus |
|
Menstruacija, od latinskog "mensis", mjesec, je mjesečni izljev krvi i endometrija. Menstruacija započinje prvog dana menstrualnog ciklusa.
Ovulacija nastupa sredinom ciklusa, između trinaestog i sedamnaestog dana. Tijekom petnaestog do dvadeset i osmog dana dolazi do zadebljanja endometrija kako bi se pripremio za moguću trudnoću. Njegova obloga postaje ''jastuk'' krvnih žila, žlijezda i tekućine.
Ako se jaje ne oplodi tijekom petnaestog do dvadeset osmog dana, ne prima se za stijenku maternice nego se ispere preko maternice kroz vaginu. Od prvog do četvrtog dana, menstruacija započinje krvarenjem i gubitkom vanjskog dijela endometrija ostavljajući njegovu osnovu. Gubitak se očituje u izljevima svakih nekoliko minuta do petog dana, pred kraj menstruacijskog ciklusa, kada obloge maternice više nema.
Menstruacijski ciklus obično traje od 5 do 7 dana. Količina izgubljene krvi iznosi 30 do 80 mL ali može biti od 10 do 210 mL. Duljina menstruacijskog ciklusa može biti 28 plus minus 9 dana. Prvih nekoliko godina od kad se pojavila, menstruacija može biti vrlo neredovita.
Djevojke počinju dobivati mjesečnicu u pubertetu, obično između desete i četrnaeste godine, otprilike 2 godine nakon početka razvoja grudi, no može biti i prije ili kasnije. Zatim nastavljaju dobivati mjesečnice do kraja njihova plodnog života, odnosno do početka menopauze. Nekim ženama mjesečnice su redovite, nekima nisu. Mjesečnice mogu postati redovite tek nakon nekoliko godina.
Nakon što je uspostavljen menstrualni ciklus, može se očekivati da će trajati do otprilike pedesete godine. Djevojke bi trebale označavati prvi dan mjesečnice u kalendaru i izračunati vrijeme između dva krvarenja.
Neke djevojke pate od grčeva i bolova tijekom mjesečnice – dismenoreje. Grčevi mogu biti uzrokovani stvaranjem prevelike zalihe hormona prostaglandina koji uzrokuje grčenje maternice kako bi izbacila krv i endometrij. Kako bi se u tim slučajevima umanjila bol, pomaže istezanje, vježbanje ili prislanjanje boce vruće vode na trbuh. Nema potrebe da se djevojke tijekom mjesečnice ponašaju drugačije. Mogu se baviti sportom, iako većina žena ne voli plivati tijekom tog razdoblja. Ako će plivati, neka koriste tampon. Ne bi trebale biti pretjerano aktivne ukoliko obilno krvare ili se osjećaju nelagodno. Najbolji savjet djevojci koja se osjeća nelagodno jest da se opusti, istušira i odmori.
|
|
|
|
|
|
|
|
Jadranka Žderić |
|
Medijska kultura djece i mladih |
Mogućnosti i ograničenja |
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn |
|
- Teorijska razmatranja
- Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
- Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
- Savjetovališta za roditelje i učitelje
- Ogledni tekstovi novinara, književnika...
Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se
sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja
stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo
pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i
slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja
učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da
proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju
same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.
Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola
nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li
društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj
prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole
u tim brzim društvenim promjenama.
Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine,
televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te
komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj
otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima
poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu
zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.
[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i
razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na
razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih
pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije
upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren
njihovoj dobi, i djeci.
Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o
medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego
smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se
krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno
odgovornoj praksi. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|