Naslovnica
Vrati me korak natragSuper roditelj - početna stranica
Igre povjerenja
1. ZAJEDNIČKI STOLAC
Stanite u krug, bočno okrenuti prema središtu (kao na fotografiji). Stavite ruke na ramena suigrača ispred sebe. Na zapovijed: "1, 2, 3, sad!" počnite se zajedno spuštati. Spuštajte se dok ne sjednete onome iza sebe u krilo.
 
JEDAN, DVA, TRI - SJEDNI!
 
3. PROMJENA MJESTA
Stolce složite u krug. U krugu je jedan stolac manje nego što je igrača. Igrač bez stolca daje zadatak ostalima (npr. neka promjene mjesta svi koji na sebi imaju traperice). Svi na koje se zadatak odnosi moraju ustati i pronaći drugi stolac. Igrač koji je dao zadatak sjeda na jedan od slobodnih stolaca. Onaj tko ostane bez stolca zadaje novi zadatak (npr. svi koji imaju plave oči, svi koji vole sladoled...)
 
2.VRTILICA
Igra se u paru. Odaberite suigrača približno svoje visine i težine. Tri para stanu u krug dodirujući se ramenima. Partneri (tj. oni koji su u paru) okrenuti su jedan prema drugom. Uhvatite partnera za ruke i nagnite se unatrag tako da jedan drugom održavate ravnotežu (pogledajte fotografiju). Na zajednički znak počnite se vrtjeti. Važno je držati se za ruke dok se vrtilica ne zaustavi. Osjeti li netko da gubi ravnotežu, treba upozoriti ostale, kako bi se svi zaustavili. Ako netko počne padati, svi mu trebaju priskočiti u pomoć.
 
NEĆEMO PASTI NI JA NITI, JER ĆEMO JEDAN DRUGOGA ČUVATI.
ISKREN MORAŠ BITI, A NE IGRU PRESJEDITI.
 
Pripremila: Vedrana Kurjan Manestar
Snimila: Tatjana Šilipetar
Jadranka Žderić
Medijska kultura djece i mladih
Mogućnosti i ograničenja
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn

  • Teorijska razmatranja
  • Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
  • Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
  • Savjetovališta za roditelje i učitelje
  • Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.

kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
Vježbajmo zajedno
Znam što želim
Sretna knjiga - Internet trgovina