Naslovnica
Vrati me korak natragSuper roditelj - početna stranica
Od srednje škole dijete je manje poslušno
Pitanje:
 
Od upisa u srednju školu primijetili smo veliku promjenu kod naše kćeri. Nakon nastave ostaje u školi tvrdeći da imaju dodatnu nastavu ili slobodnu aktivnost, ali znamo da nemaju. Kod kuće, neprestano je na telefonu. Na mnoge smo načine pokušali ispraviti njene neprihvatljive postupke i loše navike – strogim načinom: zabranom neograničenog korištenja telefona i ograničavanjem izlazaka s prijateljima; blažim načinom: razgovorom s njom, nagrađujući je kada učini nešto kako valja i postizanja  dogovora povoljnog za obje strane. Ali sve to je kratkog daha i ona se ponovo vraća starim navikama. Imam nekoliko pitanja:
 
(1) Kako da postignemo da promijeni loše navike?
 
(2) Je li ukidanje privilegija dobra metoda uvođenja discipline?
 
(3) Ona ima mnogo loših navika, na što je stalno moramo podsjećati i mnogo puta prekoriti. Je li to zdravo?
 
Čini se da time ugrožavamo njeno samopoštovanje, ali ako joj ne ukažemo na to, ona će misliti da je to prihvatljivo i nastavit će s lošim navikama. Ali naše stalno podsjećanje ne djeluje. Što da radimo?
 
(4) Je li to uobičajeno među današnjim tinejdžerima?
 
Ona tvrdi da većina njenih prijatelja ima tu slobodu i pita se zašto je i ona ne može imati. Da li bismo joj trebali dati više slobode?
 
(5) Pročitala sam neke naputke o tome kako komunicirati s tinejdžerima.
 
Ali, kada se otvorim prema njoj u pokušaju da postignem dogovor povoljan za obje strane, ona traži svu moguću slobodu, a zauzvrat obeća da će prihvatiti naša pravila. No nakon nekog vremena dogovor propadne. Kako da postignem da se drži dogovora?
 
(6) Mislim da problem leži u njenom društvu.
 
Prijateljice su joj vrlo slobodnog ponašanja, a u njenom društvu ima i momaka. Ali ona više voli takve prijatelje od marljivih učenika kakve joj predlažemo. Zbog pritiska njenih vršnjaka iz društva ona ustraje u svojem ponašanju. Kako da joj pomognemo da to uvidi i promijeni krug prijatelja?
 
Odgovor:
 
Polaskom u srednju školu, tinejdžeri će se neizostavno početi mijenjati. Promjene uključuju duže razgovore telefonom, frizure po uzoru na one estradnih zvijezda, slušanje pop i rock (ponekad bučne) glazbe i manje vremena za roditelje. Zato roditelji trebaju shvatiti da je sve to dio odrastanja i da njihova djeca nisu zabrazdila. Kako biste imali dobar odnos sa svojim tinejdžerima, trebate:
 
(1) Dati im do znanja da ih razumijete kroz interaktivan razgovor
 
Tinejdžeri ne vole da im „popujete”. Roditelji ili odrasli trebaju s njima razgovarati tako da postavljaju umjesna pitanja tipa: „Zašto ti je nošenje naušnice važno?” Kada osjete da ste zainteresirani da uđete u njihov svijet, prije će poslušati vaš savjet. Kada god vidite nešto što se ne uklapa u vaš pojam dobrog tinejdžera, bolje je da s njima porazgovarate nego da ih korite. Naravno da ih razgovorom i razumijevanjem nećete uvijek navesti da slijede vaše prijedloge, ali time se utire put da vam se mogu obratiti kada se nađu u problemima.
 
(2) Određivanje granica i ograničenja
 
Mada dok rastu tinejdžeri zahtijevaju više slobode, roditelji ipak trebaju odrediti neke granice. Koliko ćete im slobode dati ovisi o situaciji. Kada razgovarate s njima budite odlučni. Izbjegavajte svađanje. Za sebe utvrdite u koje biste njene navike najviše željeli utrošiti energije. Naprimjer, želite li se s njom svađati oko njenog načina odijevanja, oko vrste glazbe koju sluša ili čak oko njenog izgleda? Ili želite više energije utrošiti da se posvetite njenim potrebama? Mnogi stručnjaci kažu da drasli ponekad previše vremena posvećuju razmišljanju o „tinejdžerskoj kulturi”. Prisiljavanjem da slijede naša pravila možda ćemo uspostaviti nadzor, ali ćemo izgubiti naš odnos s njima. Stručnjaci će nam reći da tinejdžeri najbolje reagiraju kada s njima imamo dobar odnos, a ne kada ih nadziremo. Da, teško je ne podsjetiti ih da nešto ne smiju činiti, ali to ponekad ne uspijeva bez obzira koliko se trudili da ju disciplinirate. Zato trebate nastojati otpustiti neke stvari koje bi vas mogle uvući u žučnu raspravu i potruditi se da više vremena provodite s njom u lijepom druženju.
 
(3) 1 korak nazad i 3 koraka naprijed
 
Kada se bave tinejdžerima, važno je da roditelji budu fleksibilni i prijemljivi. Prilikom razgovora s njima, ne budite suviše brzi na „okidaču” već se potrudite slušati i pažljivo promisliti prije no što nešto poduzmete. Ponekad, kada zakoračite jedan korak unatrag, dobivate zapravo više prostora da učinite 3 koraka naprijed.
 
Kod odgoja tinejdžera nema savršenih odgovora. To je faza buntovništva i promjena. Kako vaša tinejdžerica raste, stalno ćete morati iznalaziti i iskušavati nove načine da je „držite na uzdi”. Stoga je bitno da, kada dođe do problema, zauzmete pozitivan stav. Nakon prolaska te faze, sve dok s njom imate dobar odnos, moći ćete s njom imati dublji odnos kada bude zrelija.
 
Jadranka Žderić
Medijska kultura djece i mladih
Mogućnosti i ograničenja
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn

  • Teorijska razmatranja
  • Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
  • Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
  • Savjetovališta za roditelje i učitelje
  • Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.

kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
Vježbajmo zajedno
Znam što želim
Sretna knjiga - Internet trgovina