|
 |
 |
|
|
|
|
| Gdje se sve krije život oko nas? |
|
U školi ste naučili: biljke, životinje i, dakako, ljudi jesu - živa priroda. To znači da se hranimo, dišemo, trebamo vodu, svjetlost i toplinu za razvoj.
GDJE SE SVE KRIJE ŽIVOT
Naš je modrozeleni planet bogat raznolikim oblicima života. Postoji stotine tisuća zelenih biljaka; samo zelenih algi ima više tisuća vrsta. Vrste životinja broje se u milijunima.
Čak i u najnegostoljubivijim mjestima postoje životni oblici prilagođeni ekstremnim uvjetima života: nepodnošljivoj vrućini, ledenoj hladnoći, soli, lužini, mraku... Poznati pisac za djecu Mark Twain je, govoreći o jezeru Mono, zapisao: "Otrovna voda nalik je lužini i dvostruko je slanija od morske vode, tamo nema riba, nema žaba, nema zmija, nema punoglavaca - ničeg što bi bilo zanimljivo.
Ipak, čak i ondje ima života! Postoje račići, jedna muha koja se kreće po jezeru u malim mjehurićima zraka!
Sve to podgrijava mišljenje da postoji vjerojatnost da, osim na Zemlji, postoje životni oblici negdje drugdje u Svemiru koji mogu opstati čak i bez - Sunca. Život je uporan, uspijeva i ondje gdje mislimo da ni trava ne raste."
Mjesto čovjek na zemlji
Što je u svemu tome s ljudima? Svaki je čovjek na svijetu drukčiji - on je neponovljiva jedinka u čitavom Svemiru. Zato je svatko od nas vrijedan na poseban i drukčiji način. Ljudi na Zemlji žive na različitim mjestima. Negdje je život ugodan, a negdje je, zbog životnih uvjeta, gotovo nemoguć. Ipak, i čovjek se uspijeva prilagoditi brojnim nedaćama.
Pronađi razne životne oblike: Pogledaj travčicu koja niče usred raspukla asfalta. Koliko je životne snage u toj biljčici!
Prije nego nogom lupiš komad zemlje pogleda, ne krije li se ondje mravinjak s mnoštvom vrijednih mrava.
Gradskim ulicama luta mnoštvo napuštenih životinja. Ako već ne možete udomiti neku macu ili psića, nazovite Udrugu za zaštitu životinja i pitajte postoji li način da im pomognete.
RASPRAVLJAJTE... povelja o zemlji
Postoji dokument koji preporučuje poželjna ponašanja kako bi Zemlja ostala dom ljudima, biljnim i životinjskim vrstama dugi niz godina i stoljeća. Raspravljajte o njemu.
- Poštivati Zemlju i život u svoj njegovoj raznolikosti.
- Shvatiti da su sva bića međuovisna i svaki oblik živo je dragocjen bez obzira na njegovu korist za ljudska bića
- Učvrstiti vjeru u urođeno dostojanstvo svih ljudskih bića te u intelektualni, umjetnički, etički i duhovni potencijal čovječanstva.
- Osigurati Zemljino obilje i ljepotu za sadašnje i buduće naraštaje.
„Prihvatiti da je sloboda djelovanja svakog naraštaja određena potrebama budućih naraštaja. Prenositi budućim naraštajima vrijednosti, tradicije i ustanove koje podržavaju dugoročni procvat ljudskih i ekoloških zajednica na Zemlji."
JESTE LI ZNALI...
- da postoji ideja o čuvanju zamrznutoga genetskoga materijala biljnih i životinjskih vrsta na rubu izumiranja? Iako to zvuči poput ideje iz filma Jurski park, gdje su na sličan način ponovno na Zemlji oživjeli dinosauri. ovaj je projekt na pragu ostvarenja;
- u nacionalnim parkovima: Plitvičkim jezerima. Risnjaku. Sjevernom Velebitu, Paklenici, i Parku prirode Velebit sve je spremno za provedbu programa očuvanja kraških ekoloških sustava što će ih darovnicom od pet milijuna dolara financirati Svjetska banka:
- da postoje sjemenske pšenice koje su niknule nakon 3 ooo godina? Zamisli koliko je to maleno zrno dugo čuvalo svoju životnu snagu.
|
|
|
 |
|
|
|
|
Jadranka Žderić |
|
| Medijska kultura djece i mladih |
| Mogućnosti i ograničenja |
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn |
|
- Teorijska razmatranja
- Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
- Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
- Savjetovališta za roditelje i učitelje
- Ogledni tekstovi novinara, književnika...
Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se
sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja
stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo
pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i
slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja
učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da
proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju
same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.
Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola
nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li
društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj
prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole
u tim brzim društvenim promjenama.
Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine,
televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te
komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj
otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima
poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu
zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.
[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i
razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na
razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih
pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije
upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren
njihovoj dobi, i djeci.
Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o
medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego
smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se
krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno
odgovornoj praksi. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
