|
|
|
|
|
|
|
Mucanje se može liječiti |
|
22. listopad
Međunarodni dan pažnje posvećene mucanju i govornim manama
Većina djece u razdoblju od druge do pete godine života prođe kroz fazu mucanja, ponavljanja određenih slogova, riječi ili fraza, zatezanja riječi, “gutanja” ili sjeckanja riječi ili rečenica. Mucanje je poremećaj u govornom toku.
U većini slučajeva, takvo mucanje nestane samo od sebe do pete godine života, kako dijete uči govoriti i koordinirati mišiće koji se koriste pri govoru.
U drugim slučajevima, mucanje može potrajati duže. Iako ne postoji lijek protiv mucanja, postoji puno učinkovitih tretmana i načina na koje možete pružiti podrška dok se ne savladaju govorni problemi. Obratite se pedijatru vašeg djeteta, s obzirom da govorni problemi mogu signalizirati problem sa učenjem ili sluhom, što može imati izravnog učinka na djetetov napredak u školi.
Što uzrokuje mucanje?
Stručnjaci smatraju da različiti čimbenici doprinose mucanju, uključujući:
- mnogi koji mucaju imaju u obitelji nekoga tko muca.
- ostale probleme govora i jezika,
- ljudi koji mucaju, procesuiraju!!!! jezik na različitim područjima u mozgu,
- razlika s načinom na koji poruke iz mozga međusobno djeluju sa mišićima i dijelovima tijela koji su potrebni za govor.
Obično se prvi znaci mucanja pojave između 18. i 24. mjeseca starosti, kada dijete počinje slagati riječi i oblikovati prve rečenice. Mucanje može biti uznemirujuće i frustrirajuće za roditelje, no za djecu ove starosne i razvojne dobi prirodno je da ponešto zamuckuju.
Dijete može mucati nekoliko tjedana ili mjeseci i to mucanje može biti sporadično. Kod većine djece koja počnu mucati prije navršene pete godine života, mucanje će s vremenom nestati bez potrebe za ikakvom intervencijom, kao što je govorna terapija. Ipak, ukoliko je mucanje učestalo, praćeno je pokretima tijela i mimikom lica, bilo bi dobro posjetiti logopeda kako bi on mogao pregledati vaše dijete prije nego što ono navrši tri godine.
Školske godine
Najčešće se mucanje smanji kada djeca krenu u osnovnu školu i počnu izoštravati svoje komunikacijske vještine. Ako mucanje ne prestane, on ili ona će vjerojatno biti svjesni problema i zbog toga će im biti neugodno. Njihovi prijatelji će vjerojatno opaziti njihovo mucanje i čak ih zbog toga mogu i zadirkivati. Učitelj će također pomoći u smanjivanju broj stresnih govornih situacija dok ono ne započne sa govornim vježbama.
Kada je potrebno potražiti pomoć?
- ponavljanje cijelih riječi i fraza postane prekomjerno;
- zvukovno i slogovno ponavljanje je sve učestalije;
- otezanje izgovora riječi;
- govor uz vidljive teškoće i napor;
- pojačana napetost lica ili ukrućenost mišića govora;
- napetost u glasu zbog kojeg dolazi do povišenja glasa;
- izbjegavanje situacije u kojima bi ono trebali govoriti;
- zamjetni pokreti lica ili tijela uz mucanje;
Što mogu učiniti roditelji?
Pokušajte primjenjivati sljedeće korake, kako bi vašem djetetu osigurali okolinu punu podrške i razumijevanja:
- Nemojte tražiti od djeteta da uvijek govori točno i ispravno. Dopustite da pričanje bude zabavno i da dijete u njemu uživa.
- Iskoristite obiteljski ručak kao dobru priliku za konverzaciju. Izbjegavajte stvari koje odvlače pozornost, kao što su radio ili televizija.
- Izbjegavajte ispravke ili kritike kao što su “uspori”, “polako, imaš vremena” ili “duboko udahni”. Takvi komentari, bez obzira koliko oni bili dobronamjerni, samo će doprinijeti tome da vaše dijete postane svjesno načina na koji on ili ona govori.
- Izbjegavajte da vaše dijete govori ili čita naglas ako se ono zbog toga ne osjeća ugodno ili ako se proces mucanja pojačao. Umjesto toga, za vrijeme takvih trenutaka potaknite dijete na aktivnosti koje ne zahtijevaju puno pričanja.
- Nemojte djetetu reći da počne ispočetka.
- Nemojte djetetu govoriti da razmisli prije nego što počne govoriti.
- Osigurajte opuštenu atmosferu u vašem domu. Pokušajte usporiti ritam obiteljskog života.
- Kada se obraćate vašem djetetu ili drugima u njegovoj/njezinoj prisutnosti, govorite polako i razgovijetno.
- Gledajte vaše dijete u oči. Pokušajte ne skrivati pogled ili pokazivati da ste uzrujani.
- Dopustite djetetu da govori samo za sebe i dozvolite mu da dovrši misli i rečenice. Napravite stanku prije nego što odgovorite na pitanje ili opaske vašeg djeteta.
- Govorite polako vašem djetetu. Za ovo je potrebno vremena i prakse! Održavajući usporen način govora može pomoći vašem djetetu u tečnosti izgovora.
Govorna terapija
Terapeut će koordinirati vježbe za njih koje će omogućiti njihovim nezrelim mišićima govora da ojačaju. Terapeut također može dijete voditi kroz proces pravilnog izgovaranja tako što će mu pokazati ispravan položaj usana i jezika.
Djeci kod koje su zamijećeni znakovi govornih problema bi trebalo pružiti pomoć čim prije. Ukoliko ne dobiju pomoć, djeca će možda zamrziti školu i odbiti sudjelovati u društvenim aktivnostima kako postaju starija.
Poznate osobe koje su mucale: Issac Newton, Marylin Monroe, engleski kralj George VI, Winston Churchill, James Earl Jones, Bob Love, Bruce Willis...
OGLASNA PLOČA
OVO SVI TREBAJU ZNATI
- Osobe koje mucaju nisu manje inteligentne od osoba koje govore normalno
- Mucanje nije naučeno imitiranjem drugih osoba koje mucaju
- Mucanje se javlja u svim kulturama i socijalnim grupama
- Osoba koja muca razmišlja normalnom brzinom, iako izražavanje te misli može biti sporije
- Ne postoji magični lijek za mucanje
- Mucanje je moguće prevladati na način da ono više ne predstavlja prepreku za normalnu komunikaciju
|
|
|
|
|
|
|
|
Jadranka Žderić |
|
Medijska kultura djece i mladih |
Mogućnosti i ograničenja |
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn |
|
- Teorijska razmatranja
- Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
- Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
- Savjetovališta za roditelje i učitelje
- Ogledni tekstovi novinara, književnika...
Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se
sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja
stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo
pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i
slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja
učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da
proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju
same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.
Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola
nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li
društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj
prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole
u tim brzim društvenim promjenama.
Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine,
televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te
komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj
otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima
poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu
zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.
[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i
razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na
razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih
pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije
upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren
njihovoj dobi, i djeci.
Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o
medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego
smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se
krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno
odgovornoj praksi. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|