|
 |
 |
|
|
|
|
| Seksualni napad, silovanje, silovanje od strane poznanika, silovanje na spoju, centri za pomoć žrtvama silovanja |
|
Silovanje se može definirati kao:
1. Situacija u kojoj je žrtva nemoćna ili nije u sposobnosti, bilo zbog mentalnog poremećaja ili fizičkog invaliditeta, dati svojevoljni pristanak na spolni odnos.
2. Situacija u kojoj je žrtva prisiljena na spolni odnos silom, nasiljem ili zastrašivanjem.
3. Situacija u kojoj žrtva nije sposobna na otpor jer je pod utjecajem narkotika ili opijata koje joj je dao počinitelj.
4. Situacija u kojoj je žrtva nesvjesna prirode čina, a počinitelj jest.
5. Situacija u kojoj žrtva pristaje na spolni čin jer iz određenog razloga u koji ju je uvjerio počinitelj smatra da je počinitelj njegov/njen supružnik.
6. Situacija u kojoj je spolni čin izvršen suprotno volji žrtve a zbog prijetnji počinitelja da će je, ukoliko ne pristane na spolni čin, oteti ili zatočiti, zadati tešku bol ili ozbiljne tjelesne ozljede, ili je lišiti života.
7. Situacija u kojoj je spolni čin izvršen suprotno volji žrtve a zbog prijetnji počinitelja da će, ukoliko žrtva ne pristane na spolni čin, iskoristiti autoritet javnog dužnosnika kako bi zatočio, uhitio ili deportirao žrtvu ili nekog tko je u odnosu sa žrtvom, a žrtva ima razloga vjerovati da će počinitelj to i učiniti.
Nasilje u obitelji često je povezao sa seksualnim nasiljem u kojem je muškarac nesvjestan svog nasilničkog ponašanja, a žena može prihvatiti takvo ponašanje kao normalno ili misli da to ne može izbjeći. Nasilje u obitelji je fizička, seksualna, emocionalna ili psihološka zlouporaba povjerenja i moći među partnerima. U većini slučajeva muškarac vrši nasilje nad ženom. U Australiji je nasilje u obitelji glavni uzročnik ozljeda kod žena reproduktivne dobi, najčešći uzročnik samoubojstva među ženama, razlog za više od 60% ubojstava žena, glavni uzročnik smrti žena koje nose ili su nedavno rodile dijete.
|
|
|
 |
|
|
|
|
Jadranka Žderić |
|
| Medijska kultura djece i mladih |
| Mogućnosti i ograničenja |
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn |
|
- Teorijska razmatranja
- Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
- Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
- Savjetovališta za roditelje i učitelje
- Ogledni tekstovi novinara, književnika...
Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se
sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja
stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo
pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i
slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja
učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da
proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju
same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.
Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola
nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li
društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj
prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole
u tim brzim društvenim promjenama.
Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine,
televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te
komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj
otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima
poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu
zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.
[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i
razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na
razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih
pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije
upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren
njihovoj dobi, i djeci.
Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o
medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego
smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se
krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno
odgovornoj praksi. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
