Prosvjetiteljstvo je duhovni pokret u Europi u 18. stoljeću. Prosvjetitelji su ostavili svoj pečat u filozofiji i književnosti osobitim preispitivanjem društvenog poretka te čovječnosti, služeći se pritom idejama "prirode", "slobode" i "razuma" (ovaj je bliži zdravoj pameti nego racionalističkome razumu).

 

Svojim suprotstavljanjem religioznim, moralnim i političkim opresijama prosvjetitelji su težili obnavljanju znanja, etike i estetike svoga vremena: prosvjetiteljski ideal čovjeka je onaj koji djeluje po prinicipima, a ne samo po navikama, običajima i tradiciji. Sebe su smatrali naprednom elitom koja se bori protiv iracionalnosti, praznovjerja i tiranije prošlih stoljeća i ujedno djeluje za svjetski napredak.