Jedne zimske večeri sjedila sam pored prozora i uz igru vatre gledala kako pahuljice plešu svoj čarobni ples. Plesale su i dozivale me. Kada sam izašla i htjela im se pridružiti, više ih nije bilo. Čula sam šuškanje iza kuće. Otišla sam provjeriti što je to i vidjela srcaste tragove u snijegu. Odlučila sam ih slijediti. Odveli su me u dvorac. Bio je načinjen od kristalnih siga. U njemu su živjele pahuljice te kralj Snješko i kraljica Snješkica. Svi su bili jako veseli. Stalno su plesali. Skoro sam se i ja pretvorila u pahuljicu. Ali, dok sam se okrenula, pahuljice su nestale. »Petra, Petra, vrijeme je za školu!« – budio me mamin glas.