Svemir je jedan sustav koji obuhvaća cijeli nebeski svijet. Najstariji objekti u Svemiru su stari  do 16 mlrd godina. Svemir je počeo svoj razvoj prije 20 mlrd godina. Nastajao je iz gustog i toplog stanja. Po teoriji «Velikog praska» Svemir je razdijeljen na nekoliko poradoblja: hadronsko, leptonsko i porazdoblje nukleosinteze.
 

Teoriju Velikog praska formulirali su nezavisno belgijanac Georges Lemaitre i ruski znanstvenik Aleksandar Friedman, matematički ju je objasnio George Gamow u četrdesetima. Ona polazi od toga da je Svemir nastao u Velikom prasku. Mnogi ga zamišljaju kao veliku eksploziju, ali on to zapravo nije. Svemir nije iz jedne točke eksplodirao i proširio se prostorom, nego se prostor proširio iz beskrajno male točke u ono što danas vidimo procesom koji se naziva inflacija (napuhavanje). Na početku radijacijske ere Svemir se sastojao od fotona neutrina te protona, neutrona i elektrona. Zbog širenja Svemira temperatura je padala, a energija fotona se smanjivala. Prije je Svemir bio sastavljen od 25% helija i 75% Vodika. Danas helij i vodik čine 98% Svemira, a ostalih 2% su ostali elementi. Svemirski objekti su galaktike, zvijezde, maglice i kvazari.