Naslovnica
Vrati me korak natragKreativni učitelj - početna stranica
Tako smo različiti! To je lijepo
Djeca širom Zemlje međusobno se razlikuju izgledom.
Baš je lijepo imati prijatelja na drugom kraju Zemljine kugle.
 
Ljudi mogu imati svjetliju ili tamniju put, ravnu ili kovrčavu kosu. Mogu biti iz istih zemljopisnih područja i pripadati istim kulturama, imati slične običaje, navike, ali rase se ne mogu odrediti samo na osnovu tjelesnih osobina te zemljopisnih pripadnosti.

 
Biološke rase su grupe čiji članovi dijele određene razlikovne genetske osobitosti naslijeđene od zajedničkih predaka.
Dvoje ljudi različitih rasa mogu imati više genetskih sličnosti nego dvije osobe iste rase.
Znanstvenici su nekad vjerovali da postoje tri ili pet osnovnih rasa: bijela, crna, žuta, australci, polinežani.
 
Jeste li znali?

Ljudi koji žive na velikim visinama su obično niži, kraćih nogu, većeg prsnog volumena i većih pluća, otporniji su na hladnoću...
 
Ja i ti, ti i ja

Promotri svojega prijatelja/icu. Opiši ga, uočite razlike u izgledu. Što ti je posebno zanimljivo i lijepo na njemu/njoj?
Jadranka Žderić
Medijska kultura djece i mladih
Mogućnosti i ograničenja
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn

  • Teorijska razmatranja
  • Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
  • Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
  • Savjetovališta za roditelje i učitelje
  • Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.

kolumnist:
Goran Marjanović
Goran i gosti
kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
Znam što želim
Sretna knjiga - Internet trgovina