Naslovnica
Vrati me korak natragKreativni učitelj - početna stranica
Početak škole
Evo nas!

Upoznajmo se

Djecu sam uvijek dočekivala na vratima. Uz dobar početak nove školske godine ide i srdačna dobrodošlica. Kada bi djeca odabrala svoje stolove i sjela na svoja mjesta rekla bih im da ću prilikom upoznavanja prozvati njihova imena i postaviti im neko pitanje. Nakon što bi odgovorili na moje pitanje, mogli su meni postaviti neko pitanje. Mogli su me pitati bilo što – o meni, novom razredu, gradivu kojeg ćemo obrađivati itd. Ta je tehnika vrlo učinkovita pri međusobnom upoznavanju, a stvara i opušenu atmosferu u razredu. Neka od pitanja koja sam im postavljala bila su: 
  1. Što voliš igrati, koje igre/sportove?
  2. Imaš li braće ili sestara? Kućnih ljubimaca?
  3. Koja ti je najdraža knjiga ako je imaš, ili pisac, ili školski predmet?
  4. Što najviše voliš jesti? Najdraži laki obrok?
  5. Jesi li ikada bio/bila u nekoj drugom kraju domovine? Drugoj zemlji?
  6. Imaš li kakav hobi, npr. skupljanje nekih sitnica, itd.?
  7. U što si se prerušio/la u vrijeme maskembala prošle godine?
Ako mislite da bi to moglo potrajati, u pravu ste, ali će vam i omogućiti da svoje učenike bolje upoznate, što će se tijekom godine pokazati korisnim.
 
 
Kakav divan razred!

Jedna od prvih stvari o kojima trebate razgovarati u razredu je sigurnost, počevši od postupanja u slučaju požara. Važno je da sve faze postupka detaljno objasnite i demonstrirate. Djeca trebaju saznati kuda trebaju poći u slučaju požara i što se točno od njih očekuje. Nova se učionica često nalazi u drugom dijelu školske zgrade, na koji djeca još nisu navikla, pa će im trebati neko vrijeme da se snađu. 

Uvježbavanje postupaka za slučaj požara također pruža jedinstvenu priliku da uvjerite svoje đake da su članovi najboljega razreda na svijetu. Djeca se najbolje vladaju prvoga dana. Nakon što prođu kroz protupožarnu obuku, možete im reći da im se divite jer su jedan izuzetan razred. Kada ih proglasite uspješnima, poželjet će opravadati vaše mišljenje o njima i svoju novu reputaciju. Zapravo, to je odlična tehnika koju možete koristiti nebrojeno puta. Kako da netko bude loš đak kada ga učiteljica na sva usta hvali?
 
Riječ dana      
                                                                                      
Uvidjela sam da je kalendar riječi dana jako dobra metoda za obogaćivanje rječnika. Takav jedan kalendar objesila sam na oglasnu ploču pokraj svog stola. Svakog dana prozvala bih jednoga učenika da pročita tu riječ i pridodanu joj rečenicu s tom rječju u nekom kontekstu. Prvo bi učenik ponovio riječ od prethodnoga dana i prikačio je na oglasnu ploču. Tada bi taj učenik pozvao svoje kolege iz razreda da pokušaju dati definiciju nove riječi.

Krajem tjedna, podijelila bih im obrazac za riječ dana i pročitala riječi toga tjedna. Učenici su pisali riječi na odgovarajuća mjesta na obrascu, i nisu pisali definicije dok nisu zabilježili sve riječi. Tada bi se vratili na početak obrasca i pisali definicije riječi te su ih pokušavali upotrijebiti u nekoj rečenici. Dobili bi po jedan bod za svaku dobro napisanu riječ, po jedan bod za svaku ispravnu definiciju te po jedan bod za pravilnu upotrebu riječi u rečenici.

Posebno sam im naglasila da za neku izostavljenu riječ nema kaznenih bodova. Učenici su samo dobivali bodove, i to za svoje pokušaje. Taj obrazac nisam uračunavala u njihove ocjene. Niti sam označavala pogreške. Jednostavno bih davala bodove za ispravne odgovore. Te su bodove mogli zamijeniti za tobožnji novac kojeg su mogli potrošiti na stvari iz „kutije s nagradama”.

Razredna povelja o pravima
                                                                               
Najučinkovitiji način kojeg sam iznašla za uspostavu razrednih pravila bila je upotreba Razredne povelje o pravima. Shvaćanje pravila kao „prava” bilo je za većinu djece nešto novo. Pravila su smatrali nametnutim ograničenjima. Pomisao da bi ih pravila ustvari štitila bila im je nešto sasvim novo. Govorili smo o pojmu poštovanja te kako svi imamo prava na nj. Ja sam ravnala raspravom te smo naposljetku došli do sljedećih prava.
  1. Pravo na poštovanje
  2. Pravo na rad bez ometanja
  3. Pravo na pogreške
  4. Pravo na privatnost posjedovanja
  5. Pravo na sudjelovanje
  6. Pravo na odlazak iz razreda kada je potrebno
  • Pravo na poštovanje
  • Pravo na pogreške
  • Pravo na sudjelovanje                                                                    
  • Pravo na mir u radu
  • Pravo na privatnost
Čak i djecu možete zamoliti da vam pomognu kod iznalaženja raznih prava. Otkrila sam da je naglašavanje prvog prava, prava na poštovanje, uistinu dalo pozitivan ton cjelokupnoj atmosferi u razredu. Jasno sam im stavila do znanja da se od mene očekuje da ih poštujem, te da se i od njih očekuje da poštuju mene.

Molim vas, uzmite broj

Drugi vrlo djelotvoran postupak bilo je dodjeljivanje P.I.N. brojeva (brojeva osobnog raspoznavanja) svakom od učenika. Djeci sam kazala da će ti brojevi biti njihovi brojevi cijele godine, te ih stoga trebaju dobro upamtiti. Od prvog sam dana djecu poučila da pišu svoje P.I.N. brojeve tik do svoga imena i prezimena. Ti brojevi mogu biti korisni pri mnogim aktivnostima.
  1. Stavljanjem svih parnih brojeva na jednu stranu, a neparnih na drugu možete vrlo brzo okupiti timove za bilo koju igru ili razrednu aktivnost.
  2. Ako trebate izabrati dijete za neku povlaštenu aktivnost kao što je osmišljavanje riječi dana ili obavljanje nekog sitnog posla, možete uzeti jedan  broj iz kantice s brojevima i prepustiti sudbini da odluči. Djeca prihvaćaju   pojam sudbine te su spremni prihvatiti pravednost takve odluke.
  3. Poslovi u razredu mogu se odrediti brojevima.
  4. Brojevima označeni papiri sa zadacima ili testovi olakšavaju svakom djetetu vraćanje testova u dječji poštanski sandučić.
  5. Meni najdraže korištenje brojeva je sljedeće.... Kada idete na učenje u prirodi, neka djeca periodično „odbrojavaju”. Djeca redom izriču vlastite brojeve. To mi omogućava da vidim jesu li sva djeca prisutna te tko eventualno nedostaje. Vrlo brzo djeca će naučiti svoje brojeve i brojeve većine kolega iz razreda. Time se služim u autobusu prije polaska, kada smo spremni za povratak te u svako doba tijekom izleta kada želim provjeriti jesu li sva djeca prisutna.
Odaberite neku aktivnost

Prva prilika za korištenje naših osobnih brojeva bila je kod odabira razrednih poslova. Na ploči smo popisali poslove koje treba obavljati te sam pred njih stavila kanticu s brojevima. Kantica s brojevima je npr. limenka za kavu prekrivena sjajnim papirom. U nju bih ubacila njihove P.I.N. brojeve napisane na komadićima papira. Hodala bih između stolova s kanticom i rekla nekom djetetu da izvuče jedan broj. Dijete čiji je P.I.N. broj izvučen moglo je birati posao po želji. Potom bi napisao/la svoje ime na ploči pored odabranog posla. 

Tko sam ja?

Takvu, meni omiljenu, oglasnu ploču koristila sam prvog dana škole. Osim što ju je vrlo lako sastaviti, ona pruža uvid u sposobnosti i interese djece iz vašeg razreda. Napravit ćete ju tako da izrežete riječi „TKO SAM JA” iz pak-papira živih boja, i prikačite ih na ploču. Također izrežite komade papira s crtama za kratke biografije. Izrezanih komada papira treba biti više, a dobro će doći u slučaju pogrešaka ili kasnih priključivanja razredu novih učenika.

Tijekom prvog dana škole, sastavite oglasnu ploču s „Tko sam ja?” pitalicom. Djeci kažite da trebaju napisati kratak opis samih sebe. Neka napišu nešto o sebi ali bez otkrivanja imena. Opise samih sebe napisat će u kratkim biografijama. Kada budu gotovi, lagano napišite njihova imena na poleđini, te zajedno s djetetom otiđite do oglasne ploče i pričvrstite kratku biografiju na obojani papir.  Sljedećeg dana pročitat ćete opise i zapitati djecu iz razreda mogu li prema opisu otkriti o kojem se njihovom kolegi radi. Evo nekih zamisli koje sam napisala na ploču u vidu uputa za pisanje kratkih biografija.
  1. Imaju li braću ili sestre, kućne ljubimce
  2. Boja kose i očiju
  3. Omiljeni predmeti u školi
  4. Boja njihove kuće
  5. Sportovi ili igre koje najviše vole
  6. Najdraže knjige ili filmovi
Kartice s podacima o djeci

Djecu sam znala zamoliti da na kartice dimenzija 3 x 5 cm napišu svoje ime i prezime, adresu, broj telefona i, kod viših razreda, svoju e-mail adresu ukoliko je imaju. Te sam kartice odnosila kući i stavila ih u poseban dosje iz kojeg bih izvlačila podatke za javljanje dobrih ili loših vijesti roditeljima, te za pisanje neizostavnih zahvalnica kada bi mi djeca nešto poklonila.
 
Pozdravljanje na kraju

Prvog školskog dana uvijek je dobro imati više toga za obaviti nego vremena da se to obavi. Ponekad ne stignemo dovršiti sve aktivnosti koje sam isplanirala. Ništa zato. Jednostavno ih čuvam za naredni dan. Kada dođe vrijeme odlaska, podsjećam djecu da pospreme svoju „poštu”, tj. počiste oko svojih stolova. Ponavljamo npr. što smo radili toga dana (odličan način da se završi svaki dan!). Provjeravam zna li svako dijete broj školskog autobusa s kojim je došlo. Potom im mahnem u znak pozdrava kada izlaze van iz razreda. Prvi je dan priveden kraju, i započela je jedna krasna školska godina!
Jadranka Žderić
Medijska kultura djece i mladih
Mogućnosti i ograničenja
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn

  • Teorijska razmatranja
  • Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
  • Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
  • Savjetovališta za roditelje i učitelje
  • Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.

kolumnist:
Goran Marjanović
Goran i gosti
kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
Znam što želim
Sretna knjiga - Internet trgovina