Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo u IX. stoljeću (oko 863. g.) koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. st. premda ju je već početkom 16. st. sve više potiskuje latinica. Glagoljica se javlja u dva oblika, kao: obla ili bugarska i uglata ili hrvatska. Kao autori glagoljice se najviše spominju Sv. Ćiril i Metod koji su pomoću glagoljice prevodili crkvene knjige na staroslavenski jezik. Postoje tri teorije o postanku glagoljice: egzogena – koja smatra da glagoljica potječe od nekog drugog pisma, vjerojatno grčkog alfabeta, endogena – koja kaže da glagoljica potječe od simbola: kružnice, križa ili trokuta, i egzogeno – endogena teorija koja je spoj prve dvije teorije.

Najpoznatiji hrvatski spomenik na glagoljici je Bašćanska ploča, a prva knjiga tiskana tim pismom je Misal po zakonu rimskog dvora ili Kosinjski misal iz 1483. godine.