Mobitel - simpatiija - nogomet
Imam jednu simpatiju. S njom se u školi stalno zezam i igram. Ona se meni jako, jako sviđa, ali ja se noj ne sviđam. Imam još jedan problem, a to je čitanje. Uopće ne volim čitati! Znam da će mi to u životu trebati, ali što sad mogu kad mi se ne da.
 
Draga autorice pisma, ovaj put svjesno prešućujem tvoje ime kako te ne bih doveo u neugodnu situaciju. U tvojem pismu bilo je vrlo mnogo pogrešaka, koje su me navele na pomisao da ti problem nije samo čitanje nego i pisanje. Savjetujem ti stoga da se svakako javiš školskom logopedu, kako bi se utvrdilo treba li ti pomoć stručnjaka. Naime, djeca koja imaju više poteškoća u pisanju i čitanju od svojih vršnjaka, trebaju takvu pomoć. Poteškoće u čitanju stručno se zovu disleksija, a u pisanju disgrafija. Upornim vježbanjem one se mogu ukloniti ili barem ublažiti. Možda se i kod tebe radi o tome. A što se simpatije tiče, u životu je često tako: nama se netko sviđa, ali mi se njemu/njoj ne sviđamo. No neka te to ne priječi da se sa svojom simpatijom i dalje šališ i igraš. Hvala ti na pismu i svakako poslušaj moj savjet.
 
Zašto mi roditelji ne kupe mobitel, a svi ga moji prijatelji imaju?
Mirta
 
Draga Mirta, vrlo bih ti rado odgovorio, ali to je ipak pitanje za tvoje roditelje. Ja samo mogu pretpostavljati zašto oni to ne žele. Jedan bi razlog mogao biti da jednostavno nemaju dovoljno novaca za mobitel i vrlo skupe impulse. Znam da neka djeca mjere roditeljsku ljubav količinom stvari koje im roditelji kupuju, pa ispada da oni koji više kupuju više svoju djecu i vole. Katkad je međutim, upravo suprotno: roditelji koji nikada nemaju vremena za svoju djecu nadoknađuju to kupovanjem gotovo svega što njihova djeca požele. Razgovaraj s roditeljima, pitaj ih za razloge. Pretpostavljam da će ti odgovoriti slično kao ja. Ni ja nemam mobitel. Hvala ti na pismu. Strašno volim primati pisma, puno više nego telefonirati.
 
Zašto moram ići na engleski kad mi je nogomet draži?
Pejo
 
Dragi Pejo, i ja sam u tvojoj dobi najviše volio nogomet. Volio sam ga i poslije, čak sam imao škvadru s kojom sam haklao. Kao dječak često sam maštao da ću biti nogometni reprezentativac, slavan, bogat. Ali moji su roditelji mislili drukčije: smatrali su da je učenje puno važnije. Danas sam im zahvalan, jer radim posao koji volim, liječnik sam specijalist i jedno mi je žao što već u mladosti nisam dobro naučio engleski. Počeo sam ga učiti u zreloj dobi, kada se teže uči nego u mladosti. A danas je gotovo nezamislivo ne znati engleski: bez tog se jezika više ne može napredovati ni u kojem iole zahtjevnijem poslu. Zato pokušaj tako organizirati svoje vrijeme da stigneš i igrati nogomet i učiti engleski. Želim ti puno uspjeha u jednom i drugom.
 
Zlatko Bastašić, obiteljski i dječji psihoterapeut, Zagreb, Baruna Trenka 1, tel: 01/49 22-307
Medioteka - Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih // www.medioteka.hr // info@medioteka.hr