U prvom i drugom stoljeću islama, njegovi su teolozi i zakonodavci izradili šerijat, zakon islama. Počiva na četiri temelja: prvo na Kur'anu; drugo na sunni proroka; treće na analogiji (kijas) (nastanak novog zakona iz prva dva); i četvrto, idžma, jednodušnom suglasnošću tumačenja (idžithad) vodećih stručnjaka (ulemima) za cijelu zajednicu.

Razvio se nepromjenjiv zakon ponašanja kojeg svi muslimani moraju slijediti. I šerijat, kao nijedan drugi sustav danas u svijetu, obuhvaća svaku pojedinost ljudskog života, od zabrane zločina do korištenja čačkalice, od organizacije države do najsvetije prisnosti u obiteljskom životu. To je "znanost o svim stvarima, ljudskim i božanskim". Dijeli sve djelatnosti u one obavezne i one za užitak, u one hvalevrijedne i preporučljive, na ono što se dopušta ili je zakonski neodređeno, što se ne sviđa i što je za osudu i na ono što je zabranjeno. Za muslimana ne postoji razlika između osobnog i zajedničkog, religijskog i svjetovnog, svetog i profanog, duhovnog i materijalnog. Ljudi Zapada teško mogu shvatiti i procijeniti svijet islama i Arapa, a isto tako je i obrnuto. Muslimani nadasve vjeruju u Stvoritelja, čiji je cilj za svijet sveobuhvatan; ljudi sudjeluju u njegovoj stvaralačkoj djelatnosti kao Božji predstavnici na zemlji.