Kisik, sumpor, selen, telur i polonij čine šesnaestu grupu. Najvažniji u toj grupi su kisik I sumpor. Kisik se osim u zraku i vodi nalazi u sastavu svih stijena, a sumpor dolazi kao sastavni dio ruda bakra, cinka, olova, željeza i nekih drugih metala.

Kalkogeni elementi čine rude bakra i cinka. Atomi kalkogenih elemenata imaju u posljednjoj ljusci šest elektrona. Stabilnu elektronsku konfiguraciju od osam elektrona mogu ostvariti stvaranjem kovalentnih veza npr. u molekulama vode (H2O), sumporovodika (H2S) i dr. Postojane elektronske konfiguracije nastaju i stvaranjem ionskih veza, gdje atomi kalkogenih elemenata primaju dva elektrona, kao u oksidima ili sulfidima metala.

 

Kisik je na Zemlji najrasprostranjeniji element, a treći je po rasprostranjenosti u svemiru. Volumni udio kisika u atmosferi je oko 21%, maseni udio kisika u vodi iznosi 89%, a u Zemljinoj kori 50%. Čak 2/3 mase ljudskog tijela čini kisik. U elementarnom stanju, u zraku, kisik se pojavljuje u obliku dvoatomnih molekula O2. U visokim slojevima atmosfere, a ponajviše na visini 10 do 35 km, prisutna je i druga modifikacija kisika, ozon, a sastoji se od troatomskih molekula (O3).

Jedan elektronski par iz dvostruke veze u molekuli ozona istodobno okružuje sve tri jezgre. Kaže se da su elektroni delokalizirani. U molekuli ozona nastaje rezonancija između stanja u kojima se dvostruka veza nalazi na različitim mjestima.

Sumpor u prirodi dolazi u elementarnom stanju i u obliku spojeva. Pri sobnoj temperature sumpor je krutina žute boje. Javlja se u dvije kristalne modifikacije: kao rompski I monoklinski sumpor. Kristalne strukture obiju alotropskih modifikacija sumpora sastoje se od molekula S8, koje su različito međusobno složene u rombskom i monoklinskom sumporu.