|
|
|
|
|
Upišite pojam ili ga odaberite među tagovima: |
|
|
|
Ratni zločini, Muzej, Rimski gradovi, Plima i oseka, Sige, Zakonik, Močvare, Faraon, Mora, Obalni reljef, Dualizam, Bratovštine, Totalitarizam, Litosferne ploče, Suverenitet, Salinitet, Metalno doba, Klif, Genocid, Estuarij, Hramovi, Pismo, Benediktinci, Građa zemlje, Holokaust, Filipike, Barbari, Unitarijanizam, Grčka mitologija, Kolonizacija, Jugendstil ili (Art Nouveau, Secesija, Art deco), Rimsko graditeljstvo, Apostoli, Egejske civilizacije, Knjižnica, Mjesec, Religija, Jezgra, Senior, vazal, Aerobni organizmi,
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Bogatim rječnik |
|
Isto zvuči, al ne znači |
|
|
|
njuškica |
|
umanjenica od njuška (dio glave životinje s nosom)
simpatično lice, ljupko lice |
|
nosilica |
|
nesilica
dio konstrukcije itd. koji nosi |
|
nit |
|
nešto što je tanko i po izgledu kao konac
neprekinut slijed čega, nešto što se ponatko može pratiti kako teče, razvija i sl. |
|
napad |
|
agresivni čin čiji je cilj uništenje fizičkog ili psihičkog integriteta (pojedinca, organizacije, države)
akcija kojoj je cilj postignuće zgoditka
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Jadranka Žderić |
|
Medijska kultura djece i mladih |
Mogućnosti i ograničenja |
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn |
|
- Teorijska razmatranja
- Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
- Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
- Savjetovališta za roditelje i učitelje
- Ogledni tekstovi novinara, književnika...
Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se
sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja
stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo
pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i
slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja
učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da
proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju
same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.
Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola
nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li
društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj
prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole
u tim brzim društvenim promjenama.
Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine,
televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te
komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj
otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima
poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu
zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.
[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i
razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na
razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih
pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije
upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren
njihovoj dobi, i djeci.
Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o
medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego
smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se
krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno
odgovornoj praksi. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|