Ekosustav je skup biotskih i abiotskih elemenata i procesa koji imaju utjecaja na ponašanje i život određene jedinke u definiranom prirodnom okruženju. Svaki ekosustav ima svoje karakteristične biotske i abiotske elemente i svako dodavanje novih elemenata u taj sustav često zna imati vrlo negativne posljedice, a u ekstremnim slučajevima čak može doći do izumiranja pojedinih vrsta koje su živjele u tom ekosustavu. Zbog toga vrlo je važno očuvati ekosustave u trenutnom stanju bez unosa dodatnih elemenata koji mu mogu naškoditi.

 

Ukoliko se ne može izbjeći dodavanje novih elemenata u neki ekosustav onda je vrlo važno pokušati smanjiti utjecaj tih novih elemenata i time izbjeći moguće katastrofalne posljedice jer ipak priroda zna najbolje gdje pripada pojedina vrsta. Prirodni odabir je dovoljno dobro utjecao na prirodnu raznolikost i prirodni sklad vrsta, pa nema potrebe da ljudi pokušaju to popraviti ili učiniti boljim. Uz to sve su se vrste dobro prilagodile svojim prirodnim staništima i zbog toga gotovo svaka čovjekova intervencija u ekosustavu ima više negativnih od pozitivnih posljedica.

 

Uz to, proces prirodne selekcije obično traje izuzetno dugo i time se daje postojećim vrstama dovoljno vremena da se prilagode novonastalim situacijama na vrijeme, a to je možda i glavni razlog zašto je prirodna selekcija bolja od utjecaja čovjeka na selekciju. Kad čovjek radi selekciju onda obično pokušava pomoći određenoj vrsti i time zapravo ta određena vrsta dobije velike konkurentske prednosti u jako malom vremenskom periodu u odnosu na ostale sudionike u ekosustavu, pa se ostali sudionici ekosustava ne stignu prilagoditi i time oni postaju ugroženi.

 

Važnu ulogu u očuvanju okoliša i ekosustava ima konvencija o prirodnoj raznolikosti koja je ratificirana u 175 država i koja definira načine zaštite ekosustava, prirodnih naseljenika tih sustava i očuvanja prirodne raznolikosti sustava. Ova konvencija definira ekosustav kao dinamičku složenost biljaka, životinja, zajednice mikroorganizama i njihove beživotne okoline u interakciji kao jednu funkcionalnu zajednicu.

 

 

Pojam ekosustav prvi je put korišten u publikaciji britanskog ekologa Arthura Tansleya 1935 godine, a sam pojam izmislio je pet godina prije toga njegov kolega Roy Clapham. Izuzetni napredak u proučavanju ekosustava napravljen je istraživanjima koje je obavio tim sa više od tisuću članova, a istraživanje se bavilo procjenama ekosustava na Zemlji. Rezultati tih istraživanja nisu bili pozitivni kako se očekivalo jer su znanstvenici zaključili da su ljudi u zadnjih pedeset godina napravili više štete u ekosustavu nego u cijeloj povijesti.