Matematika i geometrija opisuju pravila i strukturu igre koju svi mi igramo. Doduše, rezultat igre ne ovisi samo o njenim pravilima i strukturi - slobodna volja igrača također se uključuje u igru. Među ostalim stvarima, fizikalne formule ciljaju na predviđanje određenog broja faktora o kojima ovisi rezultat i na određeni broj uzroka. Sa slobodnom voljom kao varijablom, efekti ne mogu biti potpuno predvidivi. Kvantna mehanika pruža najbolji primjer toga, jer je ona teorija statističkih trendova, a ne determinističkih formula zbog toga što kvantni sistemi uvijek uključuju jednu određenu količinu nevjerojatnosti.

Prava znanost će uvijek sadržavati obje i kompletne opise determinističkih pravila i struktura, i dozvoliti nedeterminističkim utjecajima odluka slobodne volje. To bi fiziku napravilo harmoničkim podskupom metafizike.

Problem nekompletne znanosti je rješen tako da se "gordijski čvor" rađe odsječe nego da se gubi energija na njegovo razrješenje, odnosno razvezivanje. Drugim rječima, bolje bi bilo sagledati pretpostavke prema onom na čemu su bazirane, nego forsirati usavršavanje postojećih glavnih teorija. ( ovo bih opisao kao: pa bolje je izmisliti neku pilu za rezanje zida, nego lupati glavom o zid - probajući tako napraviti otvor u zidu našim najtvrđim dijelom našeg tijela... )