Uz Ivanje vezani su neki veoma prošireni, lijepi i stari narodni običaji, od kojih neki potječu još iz pretkršćanskoga vremena. Naime, to je doba ljetnoga solsticija, suncostaja, Sunčeve prekretnice. To je oko 21. lipnja, dana od kada se računa početak ljeta i kada je dan najdulji, a noć najkraća, pa se suncostaj zove i dugodnevica odnosno dugodnevnica. (Kao što smo pisali uz Božić, ima starih običaja vezanih i uz zimski solsticij, oko 21. prosinca.)
Najpoznatiji je takav običaj (ivanjski) krijes, vatra koja se pali uoči Ivanja. U narodnim govorima dolaze i drugi varijantni likovi: kres, kris u sjevernoj Hrvatskoj, a u Dalmaciji se ta vatra naziva koleda i svitnjak.
Riječ krijes najprije je značila samo doba oko ljetnoga suncostaja, dugodnevnice, dakle obrat sunca, zatim se prenijela na vatru koja se u to vrijeme pali, a kasnije i na sve slične vatre (jurjevske, uskrsne, duhovske), koje su vjerojatno mlađega postanja.
Pale se hrpe korova, granja, a na jugu obično borovica i smrekovina. Razlika je prema vatrama uz Uskrs u tome što uskrsni kresovi imaju obično pravilan oblik, oblik piramide, obeliska.
Zabilježeno je da se ivanjski krijes palio pred više stoljeća usred Zagreba, na trgu pred gradskom vijećnicom.
Medioteka - Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih // www.medioteka.hr // info@medioteka.hr