U vrijeme ovogodišnjih Dana zahvalnosti za plodove zemlje imali smo popodnevnu smjenu. Ipak, pao je dogovor: mame i bake će ispeći peciva i kolače koje ćemo svi zajedno prodavati u petak ujutro.

Probudio sam se uspaničen: »Mama, a gdje su kolači?« Bila je zatečena: »Ajme!«

Ubrzo smo se dosjetili i nasmijali. Naime, mama ih je jučer popodne donijela u školu. Zadovoljno sam krenuo prema školi i našao pripremljene stolove s mirisnim kruhom i kolačima. Prodavali smo. Ljudi je bilo sve više i više, a kruha sve manje i manje. Mama je i meni dala novac za kupovinu. Kupio sam, jeo i odnio kući komadić.

Nado Antičić. IV. r.