Kada kažete: “Kroasani su ukusni”, “Knjige su dobre”, “Studeneti univerziteta nisu nepismeni”, “Mercedes je dobar auto”, da li ste ikada razmišljali kako ste stekli ove op­ćenite sudove? Kakav je mehanizam vašeg uma pri formiranju ovih op­ćenitih zaključaka?

Bez sumnje je da vi niste probali sve kroasane, pročitali sve knjige, anal­izirali sve studente niti vozili sve mercedese, ali istovremeno donosite općeniti sud o ovim pojavama! Ovakvi oblici sudova nazivaju se induk­tivni sudovi.

Sada treba vidjeti kako se formiraju induk­tivni sudovi.

Kada posmatramo da se neka pojava ponavlja vezano za neku stvar, mi postepeno postajemo spremni da izvedemo jedan općenit sud o svim jed­inkama te stvari, čak i u budućnosti. Znači da mi zbog postojanja te po­jave kod nekoliko jedinki iste vrste taj propis pripisujemo svim jedink­ama u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Logičari ovakvu vrstu iz­vođenja zaključka nazivaju indukcija, a definirali su je na sljedeći način: Indukcija je izvođenje zaključka od pojedinačnih slučajeva ka općenitom sudu. Zbog ovoga, mehanizam kretanja uma kod indukcije potpuno je oprečan mehanizmu kod dedukcije budući da se um kod dedukcije kreće od općenitog ka pojedinačnom sudu.