Imam kćerkicu od tri i pol godine koja često plače bez nekakvog vidljivog razloga (plače npr. svakog jutra čim se probudi) i kada joj nešto nije po volji. Njeni baka i djed, koji je paze kada sam na poslu skloni su joj popuštati i umiljavati joj se (baka), ili je istući (djed).

 

Bojim se da će različiti načini kojima baka i djed pokušavaju smiriti njene ispade učiniti od nje vrlo zbunjeno dijete te da neće znati što je prihvatljivo ponašanje. Ja je obično pustim da se isplače, a tek kada se malo smiri pokušavam s njom razgovarati. Međutim, to je dovelo do mnogih sukoba između mene i moje svekrve koja smatra da djeci ne treba dopuštati da previše plaču. Recite mi, molim vas, što da uradim.

 

 

 

(1) Uvjerite svojeg svekra i svekrvu da je normalno da djeca plaču. Mališani imaju sve emocije kao i mi odrasli. Međutim, još uvijek se ne mogu adekvatno izražavati. Stoga su suze emocionalni izljev, a ponekad, dijete se plačem jednostavno oslobađa napetosti.

 

(2) Objasnite svojem svekru i svekrvi učinke na dijete (zbunjenost) ako rabe 2 različita pristupa rješavanja djetetovih ispada (umiljavanje i batine). Učinite to ležerno, naglašavajući učinke na dijete bez svaljivanja odgovornosti na njih same.

 

(3) Slobodno im dajte do znanja da biste vi željeli biti oni koji će u tom slučaju ukoriti dijete, ako ste u blizini.

 

(4) Kada vaše dijete ima provalu bijesa, a u blizini su vaši svekar i svekrva, dovedite dijete u sobu i ukorite ga/razgovarajte s njim nasamo.

 

(5) Svojem svekru i svekrvi pokažite ljubav i pažnju na drugim poljima kako biste im dali do znanja da cijenite njihovu podršku i da ste im jako zahvalni unatoč činjenici da vi preuzimate brigu o vlastitom djetetu.