Sigurno ste više puta čuli izraze: "slatka mala tajna", "bezazlena tajna", "ljubavna tajna" i sl. Što je zajedničko svim dobrim tajnama? Zajedničko im je to da nas zbližuju. Ja se još uvijek sjećam našeg dječačkog skloništa u deblu stare jabuke u Starčekovu vrtu. Tamo smo pohranjivali svoje "gusarsko blago" koje se sastojalo od jednog starog kazališnog dalekozora, poveza za oko, nekoliko željeznih pikula i stripova o planetu majmuna. Svaka grupa djece ima neku tajnu koja povezuje sve njezine članove.

 

Slično je i u obitelji. Te se tajne ne smiju izdavati. Lijepa je i dobra tajna kad se braća (sestre, brat i sestra ) udruže i potajno kupe dar za nekoga od ukućana ili kad roditelji uzvrate tajnom u obliku pune čizmice za Svetoga Nikolu ili paketa pod božićnim drvcem. Svi imaju takve tajne - sjetite se, čak i psi imaju tajno sklonište za svoju tajnu u obliku kosti. Takve tajne jačaju povezanost između onih koji su u njih upućeni i stoga ih treba znati čuvati. Oni koji to znaju cijenjeni su kao prijatelji.

 

Malo je što tužnije od trgovanja povjerenom tajnom, kupovanja njome prijateljstva. Ako naučimo čuvati tajnu u djetinjstvu i mladosti, znat ćemo to činiti kao odrasli. U nekim je zanimanjima to osobito važno, npr. u liječničkom: da bi uopće mogao početi raditi svoj posao, liječnik mora prisegnuti da će čuvati povjerenu mu tajnu. Sve rečeno vrijedi za dobre tajne, a o lošima drugom prilikom.