Ludi Rudi
Samo ga tako zovu. Zapravo nije lud. Ne baš sasvim lud. Imao je ženu. Tukao ju je pa je otišla. Imao je i auto. Vozio je prebrzo. Zaletio se u željeznu ogradu. Ograda se iskrivila, a auto slupao. Imao je i posao. Nije se trudio, pa su ga otpustili.
         Rudi je uvijek mrzovoljan. Kako i ne bi bio kad mu ništa ne ide od ruke.
         Ponekad radi na građevini. Kad se vrati kući, legne spavati. Mi se baš u to doba najčešće razigramo pred zgradom. Onda Rudi poludi. Prijeti da će sići i izvući nam uši.
Viče i psuje i nas i majke koje su nas pustile van, i učiteljice, i časne koje nas ništa nisu naučile.
         Ima taj Rudi i drugu obalu. Ona je mirna i sunčana. Takav je ako ga netko zamoli za pomoć. Uvijek se stvori kad treba nositi namještaj, zatvoriti vodu, namjestiti antenu. Jednom su mu dali i bebača na čuvanje. Mislili smo da će nastati nered i vriska. Ništa. Sve je bilo u najboljem redu. Zar on zna kako treba s najmanjima? Zna.
         Jednog sam ga dana vidio na ulici. Podigao je nekog bebača iz kolica. Mali odmah bljucne svoju papicu. Pravo na Rudija. Samo da vam je bilo vidjeti. Ludi se Rudi smijao! Zbunjena mama brisala ga je rupčićem.
         Onda su babe na klupi rekle da je šteta što Rudi nema djece.
Mirjana Mrkela
/književnica, učiteljica/
Medioteka - Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih // www.medioteka.hr // info@medioteka.hr