Subkultura nasilja kod mladih
Eminem i dalje puca od bijesa
 

Ako mislite da ste u stanju progutati toliko agresivnosti bez opasnosti za vlastitu psihu, obavezno kupite. U protivnom, klonite se ovog , blago rečeno, "ekscesnog dečka" rap scene.

Eksces do ekscesa u privatnom životu

"Problematični" Eminem voli pjevati o oružju i nasilju, ali izgleda da mu to nije tako strano niti u privatnom životu. Ovaj trenutno najpopularniji raper uskoro će se naći na optuženičkoj klupi, a kako stvari stoje, mogao bi dobiti i do 5 godina zatvora. Naime, Eminem je prošlog mjeseca imao dva fizička okršaja: prvi na parkingu jednog kluba kada je ulovio suprugu kako se ljubi s nepoznatim muškarcem pa je izvukao pištolj i uperio ga ovom jadniku u glavu, a drugi pred velikim dućanom elektrotehničke opreme kada je prijetio pištoljem članu jednog konkurentskog benda. Naravno, ne treba vam posebno objašnjavati da Eminem nije imao dozvolu za nošenje oružja pa će ga optužnica kačiti i za to, a ne samo za fizički napad.

“Sveta misija“ provociranja cijelog svijeta

Njegov novi album, "The Marshall Mathers", nastavlja u istom stilu koji mu je i donio uspjeh s prvim albumom. On i dalje, kao što valjda i priliči jednom raperu, nastavlja sa "svetom misijom" provociranja cijelog svijeta prosipanjem gotovo patološkog bijesa umaskiranog u nekakav oblik samoparodije. Ovim albumom ponovo prolazi uobičajena mjesta za svoj repertoar, tj. droge, nasilje, serijska ubojstva, naporne obožavatelje i dosadne "kučke" koji ga progone. No bez obzira što ovaj album više nego očito pronalazi inspiraciju u Mathersovim životnim putešestvijama, ipak ga ne treba shvaćati (pre)doslovno. On nije (i ne želi biti) manifest o nasilju i bijesu.

Slušanje s gorkim smiješkom?

Eminem je autor koji želi da njegovu muziku slušate sa gorkim smiješkom. Njegovo umijeće pripovijedanja i metaforičkog izražavanja omogućuje mu da se izrazi bez "borbenih poziva" uobičajenih za underground scenu, a da ipak progovori o stvarnom životu. Ponekad kroz svoje pjesme dogura do ekstrema i tako, usprkos izuzetno agresivnom tekstu, parodira svoje vlastite riječi.

U pjesmi "Kill You" prezentira svoje najnasilnije, najvulgarnije i najosvetoljubivije ja pjevajući o, doslovno, komadanju nekoga motornom pilom i boji krvavih mrlja nakon nekoliko pranja. No količina nasilja je tolika da postaje apsurdna i tako gubi realnu podlogu i počinje ličiti na horror film B produkcije

U pjesmi "The Slim Shady", koja je i prvi singl s albuma, očešao se o sve "veličine" popa i rocka koje je mogao ugurati u pjesmu. Također pojašnjava svoj stil riječima "Will Smith ne mora psovati da bi prodao ploču, ali ja moram. Stoga, jebeš Willa Smitha, a jebeš i vas". Definitivno ironično, ali također i istinito. To je u stvari i glavna snaga njegovog stila. Možda ćete se i (gorko) nasmijati njegovim tekstovima, ali također znate da u njima ima više istine nego što to želite. Nisu baš sve pjesme na albumu takve. U stvari "Kim", posvećenoj njegovoj ženi, uzalud ćete tražiti ironičnost. Tu izvire čisti bijes i želja za osvetom, a vi postajete svjedokom tog nekontroliranog divljanja. Ako slijedimo analogiju sa filmom, ovo bi mogli usporediti sa tzv. "snuff" filmom, a ako znate što je to, možete si predočiti i osjećaj nakon slušanja ove pjesme. Ili možda ipak samo provocira publiku? Kao što kaže: "Pola sranja koje izgovorim, izgovorim samo zato da bi vas provocirao". Heh, a šta ćemo s onom drugom polovicom?

Produkcijski je album odrađen vrlo kvalitetno i vrlo dobro prati njegov rap klizećim bas linijama i isprekidanim ritmovima uz, naravno, bogatu doradu na mix pultu.

Medioteka - Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih // www.medioteka.hr // info@medioteka.hr