Naslovnica
Upišite pojam ili ga odaberite među tagovima:
Kolonizacija, Gotika, Ponikve, Moneri, Feudalizam, Pad zapadnog rimskog carstva, Arhiva, Provincija, Geografska karta, Stanica, Zakonik, Inkvizicija, Legija, Mjesno i pojasno (zonsko) vrijeme, Škrapa, Proročište, Egejske civilizacije, Apostoli, Termometar, Republika, Senior, vazal, Mora, Tlak zraka, Pismo, Litosferne ploče, Barbari, Sige, Polovi, Bizant, Anaerobni organizmi, Jugo, Glagoljaštvo, Oblik zemlje, Rimski gradovi, Feudalna davanja, Svemir, Župan, županije, Rimsko carstvo, Riječni (fluvijalni) reljef, Ledenjački reljef,
Vrati me korak natragSretna škola - početna stranica
Dobra je Dobra - u Vrbovskom
Ponovno putujemo: vi – znatiželjni zvrkoklinci, ja – vaš nestašni šumski lutak Maglutak, i naši novi prijatelji maglojedi – veseli i čupavi papači magle. A maglojedi vole maglu i tvrde da je najfinija ona koja se stvara iznad rijeka...
 
 
DOBRA JE DOBRA U VRBOVSKOM
 
Iz Skrada, mjesta našega prošlog susreta, žurno i poskakujući, bježi rijeka Dobra. Na ulazu u Vrbovsko smiruje se i postaje prava dobrica. To je zato što uvijek iznova voli slušati priču o ovom lijepom mjestu. Poslušajte i vi...
 
KOČIJAŠKE PRIČE

Kako je mjesto dobilo ime govore dvije legende. Jedna kaže da naziv potječe od vrbove šume koja se prostire prema naselju Jablan. Druga legenda navodi da ime Vrbovsko potječe još iz starih vremena, kada su ovim krajevima prolazile poštanske kočije. One su se zaustavljale na postaji u selu Senjsko, kraj jedne velike zgrade, navodno staje, gdje su se izmjenjivale konjske zaprege. Staja je bila pokraj velike vrbe, te se nakon niza godina ime postaje za kočije Kod vrbe pretvorilo u Vrbovsko.
 
KRAJ KAMAČNIKA, U SNIJEGU, OSTALA JE MOJA SLIKA

 
Od 14. do 16. stoljeća Vrbovsko je bilo u posjedu knezova Frankopana i Zrinskih. Zacijelo su i oni, baš kao ja danas, prošetali kroz Kamačnik.

Kamačnik je ime potoka koji se priključuje rijeci Dobri u Vrbovskom, ali i ime cijelog kanjona kroz koji potok teče. Obožavam mostiće, a ovdje ih ima zaista puno. Zimi, pod snijegom, nema puno posjetitelja, pa sam za uspomenu ostavio svoju sliku u snijegu.
 
LJUDI SIJU I SADE, A ŽIVOTINJE SE SLADE

Nedaleko od Vrbovskog, uzvodno uz Dobru, malo je selo na brdu – Stari Lazi. Odavde se vidi pola Gorskog kotara. U Starim su Lazima ljudi veoma uredni. Pokupe i najmanji papirić na cesti. Zato ih vole i životinje. U blizinu vrtova i kuća navraćaju srne, košute, jeleni, lisice, jazavci i medvjedi. Ljudi često s njima podijele urod iz svojih vrtova. Medvjedići su toliko uporni da se penju na šljive u potrazi za voćem preostalim dugo nakon berbe.
 
TAJNOM PROPLANKU DJECA SE NAJVIŠE VESELE, TAMO SU BOROVNICE BIJELE!
 
Neki seljani žive od sakupljanja šumskih plodova: gljiva, cvijeća i lišća za čajeve, borovnica. Možda niste znali – borovnice koje jedete u voćnim jogurtima rastu ovdje. Svi znaju da su borovnice plave boje. Ali, jeste li čuli za bijelu borovnicu? Sigurno niste, jer to je tajna. Blizu Starih Laza je proplanak na kojem rastu bijele borovnice. Koliko ja znam, a puno sam putovao s maglom, ne rastu nigdje drugdje.
 
KAD PAHULJE NAPADAJU, PAPUČE SE ŠTOPAJU

Zimi, kad selo prekrije dva metra visok snijeg, žene iz sela izrađuju posebne papuče – čampe. Izrađuju se posebni čampi za djecu, za muškarce i žene, za zimu i ljeto – i sve ručno. Više slojeva izrezane i čvrsto složene tkanine štopa se špagom. Štopati znači posebnom, debelom iglom provlačiti špagu s jedne strane tkanine na drugu, sve dok bude čvrsto kao potplat na cipelama. Zatim se šivaju naplatci – gornji dijelovi papuče, a na kraju se stavlja trokutić od tkanine koji ukrašava papuču. Evo ih... čampi.
 
A ja više ne mogu izdržati. Idem na sanjkanje! Onako kako su se nekad sanjkala djeca u ovom selu – napunit ću prozirnu plastičnu vreću sijenom i spuštati se niz smrznutu padinu... Čuvaaaajjjj!!!
 
Pripremila i snimila: Natalija Mitrić
 
(Arhiva časopisa Zvrk)
Skupina autora
"Hrvatska bajkovnica"
Jadranka Žderić
"Zemlja na dlanu"
Jadranka Žderić
"Od kuće do škole"
Sretna knjiga - Internet trgovina