Naslovnica
Upišite pojam ili ga odaberite među tagovima:
Oblik zemlje, Morske struje, Povijesni izvori, Genocid, Prvi svjetski rat, Rimska republika, Religija, Padaline, Riječni (fluvijalni) reljef, Heleni (Grci), Vjetar, Kompas, Grčka mitologija, Legija, Mjesec, Povijest, Salinitet, Krški reljef, Estuarij, Rimska vojska, Datumska granica, Moneri, Katakombe, Suverenitet, Knjižnica, Komunizam, Kora, Prozirnost, Ban, Atmosfera (zračni omotač), Kralj, Senat, Arapska kultura, Tlak zraka, Seoba naroda, Sparta, Gotika, Rimsko carstvo, Civilizacija, Sila teža,
Vrati me korak natragSretna škola - početna stranica
Radioaktivnost
Što je radioaktivnost?

Radioaktivnost je svojstvo nekih vrsta atoma da im se jezgre spontano mijenjaju i pritom emitiraju energiju u obliku zračenja. Ta se promjena jezgre naziva radioaktivnim raspadom. Emitirano zračenje može promijeniti strukturu i svojstva materijala kroz koji prolazi. Pri tome je ionizacija, odnosno izbijanje elektrona iz elektronskog omotača, najvažniji učinak. Tako emitirana energija naziva se ionizirajuće zračenje.
 
Svijet u kojem živimo radioaktivan je od svog postanka. Postoji oko 60 radionuklida (radioaktivnih elemenata), koje možemo pronaći u tlu, zraku, vodi, hrani, a time i u svim živim bićima. Po tome kako su nastali dijele se na one koji su oduvijek prisutni na Zemlji, one koji nastaju kao posljedica djelovanja kozmičkih zraka, te one koji su posljedica ljudske tehnologije.
 
U prvoj su skupini radioaktivni elementi poput urana 235, urana 238, torija 232, radija 226, radona 222 ili kalija 40. Oni potječu još iz vremena formiranja Zemlje, a karakterizira ih vrlo dugo vrijeme poluživota, čak i do milijardu godina (iznimka je plin radon, čiji je poluživot 3,8 dana).

Kozmičko zračenje nas neprestano pogađa. Izvor mu je uglavnom izvan našeg Sunčevog sustava, a sastoji se od raznih oblika zračenja: od vrlo brzih teških čestica, pa do visokoenergijskih fotona i miona. Ono međudjeluje s atomima u gornjim slojevima atmosfere i tako proizvodi radionuklide, koji su najčešće kraćih vremena poluživota. To su, na primjer, ugljik 14, tricij, berilij 7 i drugi.

Ljudi su svojim djelovanjem, poglavito razvojem nuklearnih reaktora i testiranjem nuklearnog oružja, stvorili još neke radioaktivne elemente, poput stroncija 90, joda 129, joda 131, cezija 137 , plutonija 239 itd.

JEDINICE

Aktivnost radioaktivnog uzorka mjeri se u bekerelima (Bq). Aktivnost od 1 Bq znači jedan raspad u sekundi. Kako su aktivnosti uzoraka često vrlo velike u upotrebi je i veća jedinica, curie (kiri). 1 Cu iznosi 3,7∗ 1010 Bq.

Da bi se mjerila energija, koju putem zračenja apsorbira određena tvar, koristi se jedinica gray (grej). Omjer te energije i mase tijela koje ju apsorbira zove se apsorbirana doza. Ako se energija od 1 J apsorbira u 1 kg tvari govorimo o apsorbiranoj dozi od 1 Gy.

Ovako definirana doza ne govori ništa o biološkim učincima apsorbiranog zračenja. Svaka vrsta zračenja (α, β, γ) ima drugačiji utjecaj na žive stanice, koji se opisuje faktorom Q. Zato se definira ekvivalentna doza, koju dobijemo tako da apsorbiranu dozu pomnožimo faktorom Q. Jedinica za ekvivalentnu dozu je sievert (Sv).

KOLIKO SMO OZRAČENI?

Od zračenja se nikamo ne možemo sakriti. Stoga svaki čovjek prima godišnju ekvivalentnu dozu zračenja od približno 3,5 mSv. To je prosječna doza, a sastoji se od sljedećih doprinosa:
  • Udisanje radona 2 mSv
  • Ostali radionuklidi uneseni u tijelo 0,39 mSv
  • Zemljino zračenje 0,28 mSv
  • Kozmičko zračenje 0,28 mSv
  • Ukupna doza od prirodnih izvora 3mSv
  • Ukupna doza od umjetnih izvora 0,5 mSv
Ukupna doza od umjetnih izvora proračunata je prema prosječnoj izloženosti medicinskom zračenju, korištenju raznih aparata, te doprinosu od testiranja nuklearnog oružja i rada nuklearnih elektrana. Najveći doprinos u toj stavci daje medicinsko zračenje.
Sretna knjiga - Internet trgovina