Naslovnica
Upišite pojam ili ga odaberite među tagovima:
Tlak zraka, Krški reljef, Oceani, Jugo, Mjesec, Helenizam, Pad zapadnog rimskog carstva, Plemić, Barbari, Holokaust, Feudalizam, Padaline, Kralj, Gotika, Jezgra, Obitelj, Geološka doba, Republika, Mjerilo, Grčka mitologija, Ban, Geografska karta, Prosvjetiteljstvo, Kameno doba, Katakombe, Komunizam, Globus, Litosferne ploče, Helenizam, Obalni reljef, Jugendstil ili (Art Nouveau, Secesija, Art deco), Atena, Rimski gradovi, Rimska republika, Genocid, Mitologija, Zvijezde, Rimska vojska, Ustav, Pokrštavanje,
Vrati me korak natragSretna škola - početna stranica
Ljekovite i začinske biljke
Neki predstavnici skupine ljekovitih i začinskih biljaka rastu samoniklo u našoj flori, ali većina njih uzgaja se u povrtnjacima. Istaknuta su ljekovita svojstva komorača (Foeniculum vulgare) i ružmarina (Rosmarinus officinalis), koji su samoniklo rašireni u mediteranskom području Hrvatske, te vrste rodova majčina dušica (Thymus sp.) i metvica (Mentha sp.), koje su raširene u primorskim i kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Navedene biljne vrste, osim poznatih ljekovitih svojstava, upotrebljavaju se i kao začinske.

U ovom članku izdvojili smo neke biljke koje autohtono rastu u našoj flori, a imaju široku primjenu kao ljekovite i začinske.

Pri opisu ljekovitih i začinskih biljaka ne možemo mimoići veliku skupinu koja je poznata diljem svijeta po svojim ljekovitim i začinskim svojstvima, ali ne rastu autohtono, odnosno samoniklo kod nas. Te su vrste na naše prostore unesene iz drugih dijelova naše zemlje. Uzgajaju se u vrtovima i povrtnjacima diljem svijeta. U opisu svake biljke navedene skupine, osim ljekovitih i začinskih svojstava, posebni naglasak dat je na područje s kojeg je biljka prenesena u kulturu.

Kim (Carum carvi L.)

Kim je česta vrsta u flornom sastavu livadne vegetacije na području Like i Gorskog kotara.

To je dvogodišnja biljka s vertikalno razvijenim korijenom. Stabljika je visine od 60 do 100 cm i u gornjem je dijelu najčešće razgranata. Listovi su dvostruko ili trostruko perasto razdijeljeni. Donji listovi su na dršku sa 6 do 12 sjedećih režnjeva, a gornji listovi stabljike su sjedeći. Cvjetovi su bijeli, ponekad crvenkasti, skupljeni (njih 5 do 16) u zrakastom štitcu. Plod je oko 4 do 5 mm dug, a u udubljenjima između rebara ploda smješteni su uljni kanali.

Ljekovite i aromatične tvari nalaze se u plodovima i u korijenu biljke. Od ljekovitih tvari u plodovima se nalaze različite količine eteričnog ulja, zatim šećer, škrob, masna ulja i mineralne tvari.

Kim je kao ljekovita i aromatična biljka u pučkoj medicini poznat već u prethistorijsko doba. Isto tako u narodu i danas ima vrlo široku primjenu u liječenju ljudi i životinja. Koristi se kao čaj. Upotrebljava se kod spremanja likera i vina. Koristi se za ublažavanje tegoba i liječenje različitih bolesti.

Kao biljka ugodne arome, mirisa i okusa, koristi se kao začin pri pripremanju različitih salata, jela, kolača i kruha, kojima daje pikantan okus i aromu.
 
Hren (Armoracia lapathifolia Gilib)
 
Hren je autohtona vrsta jugoistočne Europe i zapadne Azije. Iz tih krajeva raširila se u uzgoju na cijelu Europu i ostale kontinente.

To je višegodišnja biljka s jako razvijenim korijenom. Iz takvoga korijena raste jedna ili više uspravnih stabljika, visine i do preko 100 cm. Stabljika je izbrazdana, bridasta, šuplja i u gornjem dijelu razgranata. Prizemni listovi su izduženi, jajasti, veliki 20 do 40 (100) cm, na dugoj peteljci. U gornjem dijelu stabljike u vrijeme razvoja cvjetova pojavljuju se mali, sjedeći, perasto razdijeljeni listovi lancetastog oblika. Cvatovi su dugi i nose velik broj malih, bijelih cvijetova.

Ljekovite i djelotvorne tvari pohranjene su u korijenu biljke. Koriste se najčešće u svježem stanju. Korijen se u jesen može pospremiti u podrumima, u vlažnom pijesku. U novije vrijeme za uporabu tijekom godine sprema se i na drugačiji način.

Od ljekovitih i djelotvornih tvari u biljci se nalazi glikozid sinigrin. Korijen hrena sadrži i jaka eterična ulja, koja kod ribanja izazivaju suzenje i kihanje. Osim navedenoga, korijen hrena sadrži i niz drugih tvari, kao što su: aspargin, arginin, glutamin, aloksurne baze, oksidaze, peroksidaze, sumpor, spojeve sumpora, kalija i vitamin C.

Kao ljekovita biljka hren ima vrlo široku primjenu. Pospješuje izlučivanje mokraće, brzo smanjuje upalu mjehura, smiruje upalu debelog crijeva, uklanja kašalj. Bogatstvo vitamina C smiruje skorbut. U pučkoj medicini ima vrlo široku primjenu, bilo kuhan u vodi ili svježe nariban.

Osim ljekovitog djelovanja korijen hrena je poznat i kao kuhinjski začin. Koristi se kod pripremanja različitih umaka, kao prilog i sl.

Korijen hrena upotrebljava se i kod pripremanja različitih kozmetičkih preparata, koji služe za ukljanjanje kožnih prištića, sunčanih pjega i jetrenih mrlja na koži.
 
Kapar (Capparis spinosa L.)

Kapar je kod nas jedina biljna vrsta iz porodice kaprica (Capparidaceae) koja samonikla raste u flori Hrvatske, i to u njezinom južnom eumediteranskom dijelu. Većina vrsta iz te porodice rasprostranjena je pretežno u tropskom i subtropskom području.

To je grmolika biljka, golih, ponešto mesnatih okruglastih listova, koji su na stabljici smješteni nasuprotno. Listovi su često preobraženi u kukaste trnove. Cvijetovi su veliki, građeni od 4 latice i isto toliko lapova, bijele su ili svijetlo ljubičaste boje. Razvijaju se pojedinačno na stapkama u pazušcu listova. Plod je ovalna boba.

Ljekovite i djelotvorne tvari nalaze se u cvjetnim pupovima, cvijetovima i plodovima biljke. To su eterična ulja, pektinske tvari, saponini i smole.
Cvjetni pupovi biljke spremaju se u ocat i služe kao omiljeni začin. Isto tako kao začin koriste se i mljeveni plodovi kapra.
 
Celer (Apium graveolens L.)
 
Celer u prirodi raste na vlažnim livadama i močvarnim mjestima, uz rubove bara i izvorišta. Dobro podnosi zaslanjena i vapnena staništa. U ljekovite svrhe i u domaćinstvu koristi se samo celer koji se uzgaja u vrtovima. U pučkoj medicini postoji vjerovanje da celer koji raste u prirodi - "divlje rastući celer", nema ljekovita djelovanja. Čak se sumnja da je i otrovan.

To je dvogodišnja, zeljasta biljka. Celer uzgojen u kulturi ima izrazito mesnati, vretenasti ili gomoljasto odebljali korijen. Stabljika je uspravna, visine 30 do 100 cm, izrazito rebrasta, često u sredini šuplja i u gornjem dijelu razgranata. Listovi su sjajni i tamnozelene boje. Donji listovi stabljike su na dugim dršcima, trostruko duboko razdijeljeni, a gornji skoro sjedeći. Veliki broj malih bijelih ili sivobijelih cvjetova skupljeno je u štitastom cvatu, koji je bogato razgranjen.

Cijela biljka ima poseban okus i aromatičan miris, a naročito listovi i korijen. Ljekovite i aromatične tvari nalaze se u korijenu, stabljici i listovima. To su alakloid apiin, eterična ulja, asparagin, holin, te elementi kalij, natrij, klor i vitamini A, B, C i E.

U ljekovite svrhe koristi se svježi sok iz listova, a iz korijena dobiva se žućkasto ulje. Sok i ulje u pučkoj se medicini upotrebljavaju za liječenje različitih bolesti. Ipak najširu primjenu ima celer kao začinska biljka, za pripremanje različitih jela i juha, kao i za njihovo ukrašavanje.

U povijesti i mitologiji celeru su pridavana različita značenja, od simbola ljepote i veselja (doba Homera), simbola suza i žalosti, kao najobljubljenije cvijeće za groblje (stari Grci), simbol smrti (stari Rimljani). Oko dva stoljeća kasnije Rimljani su celerom ovjenčavali glave pobjednika i uzdignuli ga na simbol pobjedničkog slavlja.

U današnje doba celer je kod Grka simbol sreće i veselja prigodom obiteljskih svečanosti.
Magali Claussner-Petit
"Seksualnost tinejdžera"
Ida Mati
"Glas za zemlje spas"
Sretna knjiga - Internet trgovina