Golosjemenjače obično nazivamo crnogoricom, iako svi rodovi golosjemenjača ne spadaju u crnogoricu (izuzetak su rodovi Cicas i Ginko). Crnogorica se odlikuje igličastim ili ljuskastim listovima, sitnim cvjetovima u obliku resa ili plodovima koje nazivamo češeri (neki rodovi imaju bobičaste češere ili lažne koštunice, a velika večina prave češere). Naziv golosjemenjače ove su biljke dobile po tome što su im sjemeni zameci na cvjetovima goli, a kasnije i sjemenke, odnosno nisu zaštićene mesnatim dijelovima ploda.

Rodovi i vrste iz skupine golosjemenjača najviše se koriste kao ukrasne vrste u perivojima, vrtovima i na drugim javnim i privatnim površinama. Oblikom krošnje, bojom listova, dužinom iglica i ljepotom plodova stekle su brojne poklonike među ljubiteljima biljaka i njihova je primjena danas ogromna. Mnoge vrste crnogorice stvaraju i samonikle šume, najviše u planinaskim predjelima s hladnom i vlažnom klimom ili pak u toplim, mediteranskim i submediteranskim područjima. Svima su nam dobro poznate jele, smreke, borovi, tise, tuje, čempresi, lažni čempresi, mamutovci, duglazije. Neke od njih reliktne su vrste još iz tercijara, a druge su nastale nedavno, mutacijama ili križanjima, te su tako stvorene brojne hortikulturne forme i varijeteti. Te su novostvorene sorte ili forme naročito omiljene za uzgoj u vrtovima, jer se odlikuju patuljastim rastom, plavom ili zlatnožutom bojom iglica i slično. Predstavljaju pravu poslasticu za svaki vrt.