Naslovnica
Vrati me korak natragSuper roditelj - početna stranica
Drop i Hex – nepogrešivi lovci na drogu
U Hrvatskoj su vrlo popularni filmovi i serije u kojima glavnu ulogu imaju policajci, detektivi, forenzičari i ostali borci protiv kriminala. Istražujemo spremnost naše polcije na sve izazove koje nosi moderno društvo. Suzbijanje droge je među prvima!
 
Priču počinjemo na Policijskoj akademiji u Centru za obuku pasa. Dočekuju nas srdačno načelnik centra gospodin Branislav Bole i njegovi suradnici. U opuštenom i prijateljskom razgovoru ne skrivaju svoju ljubav prema psima i svoj ponos na njih.
 
 
Nema muškoženske diskriminacije
 
Koje pasmine pasa uzimate za obuku?
Belgijski i njemački ovčar, labrador i zlatni retriver i rotvajler. Rotvajleri se obučavaju isključivo za napadačke djelatnosti, a labradori za pronalazak droge dok se ovčari obučavaju za pronalazak eksploziva.
 
Uzgajate li pse ili se otkupljuju?
Psi se otkupljuju i to u određenoj starosnoj dobi a to je godina i pol do dvije godine starosti.
 
Dajte  li prednost mužjacima ili imate i ženke u službi?
Imamo i ženke i mužjake, tu nema razlike, bitna je sposobnost psa za obavljanje zadatka.
 
Je li obuka pasa skupa?
Potrebno je šest mjeseci da bi se pas naučio obavljati svoj posao. Uz psa moramo obučavati i njegovog vodiča da postanu tim. Dakle moramo im osigurati smještaj i hranu, opremu i pse, te sredstva za obuku. Vrlo je važno naglasiti da naši psi imaju vrhunsku veterinarsku skrb. Već smo naveli da se psi kupuju dakle i to je investicija od 8-12 tisuća kuna. Procjena je da jedan policijski pas nakon obuke košta oko 50 tisuća kuna.
 
Što se dogodi ako neki od pasa tijekom obuke  ne ispuni očekivano?
Psi koji ne mogu pratiti program izdvoje se već u prvih mjesec dana obuke. Tada ih vraćamo vlasniku. Ali to se događa rijetko jer mi se trudimo oko svakog psa posebno i ne moraju svi biti odlikaši na početku obuke, neki postanu odlikaši nakon dvije do tri godine službe.
 
 
Kako se određuju vodiči i kako odabiru pse s kojima rade?
Za vodiča djelatni policajci se  javljaju  dragovoljno, a zatim slijedi obuka. Na početku obuke se vidi kakav je vodič po temperamentu i kakvog bi psa otprilike dobio.
 
Pas i vodič – velika ljubav
 
Kakav je odnos psa i vodiča?
Vrlo emotivan. Oni su zajedno neprekidno i kad nisu u službi. To je velika ljubav koju razumiju samo ljudi koji imaju pse. U našem slučaju vodič mora naučita psa da ga bezrezervno sluša i da zna razliku između igre i posla za koji je zadužen.
 
Pas osjeti svaku promjenu kod ljudi,  pa i on reagira drugačije ako je vodič nervozan ili ima nekih drugih problema. Kada se dogodi da pas ne izvršava svoje zadatke u potpunosti, to je već prvi znak da se nešto nije u redu Tada se pas daje drugome vodiču.
 
Podvrgavaju li se psi kastraciji?
Vrlo rijetko, gotovo nikada osim u nekim specifičnim slučajevima. Tijekom obuke nam se dogodi da se ženke „tjeraju“ ali to nam uvijek koristi kako bi naučili pse da zanemare svoj inače prirodni nagon za parenjem i rade svoj posao. To ima kasnije u praksi jako koristi.
 
Koliko traje njihov radni vijek?
Radni vijek jednog policijskog psa traje 6-8 godina, što je dugo s obzirom da na obuku dolaze u prosjeku s 2 godine starosti.
 
Što se događa s psima kad im prestane radni vijek?
Tada odlaze u mirovinu, najčešće ih udomljavamo kod njihovih vodiča s kojima su proveli radni vijek. Postoji za to posebni pravilnik. U rijetkim slučajevima ako vodič nema uvjete za udomljavanje daje se pas nekom drugom djelatniku MUP-a ili osobi koja je psa dugo poznavala. U vrlo rijetkim slučajevima pas ide na uspavljivanje i to samo ako se utvrdi da boluje od neke teške bolesti. Naši psi po odlasku iz službe dobivaju i svoju mirovinu a to je 11 kg hrane mjesečno.
 
Zaslužena mirovina – 11 kg hrane
 
Da li se dogodi da psi stradavaju u akcijama?
Na sreću vrlo rijetko, imali smo slučaj ranjavanja psa prije nekoliko godina  i to je bila specifična  situacija ali uglavnom prekršitelji zakona imaju sasvim druačije ponašanje kad vide psa. To vam je isto kao da je u akciji 10 policajaca.
 
Kako pas prepoznaje kriminalce?
Pas je naučen slušati svog vodiča, i ponaša se isključivo po njegovim naredbama. Vodič mora dobro uvježbati psa, pogotovo pse koji služe za napad, jer se upotreba psa napadača kvalificira kao i napad vatrenim oružijem. Tu moramo voditi računa da se ne prekorače ovlasti. Pas dakle nikada ne napada bez naredbe.
 
Postoje neke ružne priče da se psi koji traže drogu namjerno drogiraju, da li je to istina?
To je apsolutna neistina. Čuli ste na početku koliko ljubavi, truda a i novca treba da se jedan pas obuči za službu pa tko bi ih normalan onda drogirao. Droga je štetna i za psa kao i za čovjeka i takvoga psa bismo vrlo brzo izgubili, a osim toga on više ne bi bio sposoban izvršavati sve svoje zadaće. Istina je da se droga koristi za obuku pasa ali samo u toliko da se psa nauči na miris. On cijelo vrijeme ustvari traži svoju lopticu. Tijekom obuke ta se loptica stavlja u blizini kutijice s drogom i pas se vodi samo za mirisom tražeči lopticu.
 
Na isti način obučavaju se i psi koji traže eksploziv, zar mislite da ih njihovi vodiči hrane eksplozivom.
 
Znači svi oni uspjesi pasa koji su otkrili dobro skrivenu drogu  i eksploziv zapravo su potraga za lopticom?
Zapravo da, loptica je njegova igračka koju on traži a njuh mu je nepogrešiv. U praksi se pokazalo da je droga bila sakrivena na razne načine, kriminalci su vrlo maštoviti pa pokušavaju zavarati trag raznim mirisima, benzina, kave i sl. ali pas ima savršen njuh i gotovo nikada ne griješi. Osim toga ima urođeni nagon za donošenjem plijena i nikada ne odustaje od potrage. Kao nagradu za pronalazak dobiva  pohvalu svoga vodiča i svoju lopticu, što se njega tiče samo je nju i tražio.
 
Imaju li službeni psi neku posebnu prehranu?
Naši psi  isključivo jedu suhu hranu i konzerve i jednom tjedno dobivaju jogurte radi bolje probave. Ranije smo koristili i neke druge vrste hrane, ali se ova pokazala kao najkvalitetnija i svi su psi odlično reagirali na nju.
 
Da li se kasnije, nakon školovanja pasa provode dodatna ispitivanja?
Pas i vodič svake godine idu na provjeru i dobivaju licencu za rad. Ako vodić ne dobije liscencu ima rok od 3 mjeseca da se popravi a nakon toga ako se pokaže da je vodić zakazao pas mu se oduzima i daje drugom vodiću. 
 
NEIZOSTAVNO PRAVILO U OBUCI Postoji pravilo i to vrlo strogo u kojemu se za potrebe službe zadužuje određena količina droge. Tu se provodi stroga kontrola tako da su zloupotrebe gotovo nemoguće.
TRENUTNO U SLUŽBI IMA u službi su 94  psa i to raspoređeno po svim policijskim upravama u Hrvatskoj.
RADNI VIJEK PASA Radni vijek jednog policijskog psa traje 6-8 godina, što je dugo s obzirom da na obuku dolaze u prosjeku s 2 godine starosti.
LEGENDARNI MUP-ov pas Legenda za pronalaženje droge je bio pas Rex i pas Buri iz Rijeke. Rexa na žalost više nema, a Buri je udomljen kod obitelji svoga vodiča.
GRAĐANI I MUP-ovi PSI Mi smo otvoreni za posjete, nama  u posjet dolaze škole čak i vrtići. Slobodno se može najaviti u Ministarstvo i mi ih ovdje dočekamo, pokažemo im pse i što psi rade, djeca dobiju sokove i sendviče i odlično se zabave.
  
Nakon razgovora gospodin Tomislav Šiletić, instruktor pasa za droge, poveo nas je da vidimo pse na djelu. Moramo ih posebno pohvaliti jer su se samo za nas potrudili napraviti dvije simulacije pronalaska droge i eksploziva i to na dva primjera, u automobilu i u stanu.
  
Miro i Drop
 
Prvi nam se predstavio Miro iz Odjela za kriminalitet droga PUZ i njegov prekrasni labrador Drop. Drop je star 6 godina a 4 godine je u službi. Mirno i bez imalo nervoze pronašao je drogu iako je bila dobro skrivena. Pitali smo Miru zašto je odlučio biti vodič pasa, odgovorio nam je vrlo iskreno zato što voli pse od ranog djetinjstva. Ta ljubav vidjela se u svakom kontaktu između Mire i njegovog psa.
 
Domagoj i Hex
 
Odmah nakon njih pridružio nam se Domagoj iz Odjela protueksplozijske zaštite PUZ,  sa svojom Hexom. Ona je prelijepa belgijska ovčarka stara 3 godine i u službi je 15 mjeseci.  Stručnjak je za pronalaženje eksploziva. Bila je malo nervozna dok je trajalo naše ispitivanje i razgovor s njenim vodičem, jer je ona odmah htjela u akciju. I odmah je pronašla eksploziv stopostotnom preciznošću. Čak je u unutrašnjost automobila uskočila kroz poluotvoreni prozor, ne čekajući da joj Domagoj otvori vrata.
 
Snimio: Josip Štilinović
Jadranka Žderić
Medijska kultura djece i mladih
Mogućnosti i ograničenja
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn

  • Teorijska razmatranja
  • Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
  • Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
  • Savjetovališta za roditelje i učitelje
  • Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.

kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
Vježbajmo zajedno
Znam što želim
Sretna knjiga - Internet trgovina