Naslovnica
Vrati me korak natragSuper roditelj - početna stranica
Rat oko domaće zadaće
Pitanje:
 
Imam sina koji sada ima 10 godina, a ove godine polazi četvrti razred. Uvijek vodimo rat oko pisanja domaće zadaće jer on obično potrati vrijeme na druge stvari. U tom dobu, još uvijek se voli igrati na Playstationu, s igračkama, ili s Gameboyem, itd. Večer je njegovo dragocjeno vrijeme za igru, i ja se ne usudim ni prigovoriti. Zbog toga, kada vidim da nije završio domaću zadaću tijekom dana postanem vrlo napeta. Rekla sam mu da ako je ne može završiti do tada, da će je morati napraviti nevečer. Time se stvari samo pogoršaju jer on pobjesni i plače. Ja, budući da sam nagla i razdražljiva, obično počnem vikati i grditi ga.
 
(1) U njegovom dobu, je li normalno da je još uvijek toliko obuzet igrom? Kada će to prestati?
 
(2) Kako da izbjegnem rat oko domaće zadaće?
 
(3) Dosta sam ga puta grdila i tukla. Iz tog razloga, uzimam lijekove za obuzdavanje gnjeva jer se bojim da će mi stvari izmaknuti iz ruku. Je li prekasno da mu pokažem i uvjerim ga da zapravo samo želim biti dobra majka, i kako da to učinim?
 
(4) Moj sin stalno se žali da je preopterećen brojnim domaćim zadaćama, ali meni se čini da nemaju previše zadaća. Ovo je njegov tipičan dan:
Dolazi kući oko 13.30 sati. Nakon ručka i tuširanja, počinje spremati torbu oko 14.30. Zatim radi domaću zadaću za što mu treba, prosječno, oko 1 do 1,5 sati.
 
Potom, započinje raditi domaću zadaću koju mu ja zadajem što uključuje samo 1 lekciju iz jednog predmeta. U dane kada on ima mnogo školske domaće zadaće, ja smanjim obim svoje domaće zadaće. Ali on još uvijek misli da ima puno posla. Obično završava sve te zadaće do 17.00 h, i ostatak dana je njegov. Mislite li da mu to uzrokuje stres? Zapazila sam da se on počinje žaliti kada se uspoređuje sa svojim kolegama iz razreda koji ne moraju raditi domaću zadaću svojih roditelja.
 
(5) Rezultati moga sina su OK. Barem u nekim predmetima. Nastojim ne očekivati od njega previše, ali zaista želim da bolje uči. Pokušala sam smanjiti svoje standarde, ali kada dobije lošije ocjene, grdim ga što premalo uči, pravi pogreške zbog nepažnje, itd. No krivim i sebe i pitam se gdje sam pogriješila? Kada se približi vrijeme kontrolnih zadaća i ispitivanja obično postanem vrlo napeta. Što da radim?
 
(6) Hoće li igranje TV igrica poput Playstationa, Gameboya, tijekom razdoblja ispitivanja u razredu dovesti do toga da zaboravi što je ponavljao od gradiva? On kaže da ga igranje takvih igrica opušta, ali ja mu obično branim da ih igra tijekom razdoblja ispitivanja u školi jer se bojim da će zaboraviti što je naučio. Je li to uistinu tako?
 
Odgovor:
 
Evo nekoliko prijedloga:
 
(1) Odredite mu jasne granice
 
Tijekom igre, većina djece bude sasvim zaokupljena tom aktivnošću, jer im je to najdraži dio dana. Čak se i tinejdžeri i neki odrasli ponašaju na taj način. Prema tome, ne trebate se iznenaditi ako i vaš sin iskazuje takvu sklonost. Djeci zapravo trebaju točno određene granice koje postave njihovi roditelji tako da znaju kada trebaju prestati. Svom sinu postavite jasne smjernice stvari koje se od njega očekuju. Nadalje, ova zaokupljenost igricama vjerojatno će prestati kada se okrene drugim interesima.
 
(2) Da biste spriječili rat oko domaće zadaće, trebali biste probati sljedeće:
 
(a) U postupak dovođenja u red svoga sina uključite svoga supruga. Obično, kada je samo jedna strana zadužena za dovođenje djece u red, on/ona će po tom pitanju postati prenapet/a. Zato sa svojim mužem razmotrite kako da s njim podijelite odgovornost oko nadziranja djetetove domaće zadaće.
 
(b) Umjesto da sami budete napeti zbog nedovršene domaće zadaće, neka tu napetost iskusi vaše dijete. On bi trebao biti zabrinut kada ne uspije uraditi domaću zadaću jer tada neće smjeti igrati igrice. On bi trebao biti zabrinut kada učitelji otkriju da nije napravio domaću zadaću (prirodna posljedica). Vaše dijete će postati odgovornije kada osjeti posljedice.
 
(c) Budite mirni čak i kada ste uznemireni, napeti i ljuti. Mnogo puta nas na određeno ponašanje potakne način govora druge osobe (ne-verbalno ponašanje). Vi ćete vjerojatno opaziti nepoželjnu grimasu vašeg djeteta ili pognuto držanje tijela, a on će možda opaziti vaš strog i zajedljiv ton. I tako će početi usijana rasprava. Stoga, kada svome djetetu naložite da nešto uradi, svakako ostanite mirni, ali i odlučni.
 
(3) Vaše dijete neće uživati u svom dječaštvu ako ga cijelo vrijeme samo grdite i dajete mu batine.
 
Život ne čine samo rezultati u školi. Svojem djetetu nikako ne smijemo „utuviti” da je „škola najvažnija stvar u životu”, iako znamo da je vrlo bitna. Činjenica da vam trebaju tablete da biste obuzdali razdražljivost pokazuje da ste se previše unijeli u obaveze svoga djeteta.
 
Vi ste nedvojbeno dobra majka jer toliko brinete za svoje dijete; međutim, mogli biste još malo poraditi na iskazivanju brige i zabrinutosti. Proširite područje svoje brižnosti u sfere koje su vašem djetetu draže, kao što je upoznavanje s njegovim nteresima (čak i s Playstationom) i njegovim prijateljima, itd.
 
(4) Čini se da ima sasvim dovoljno vremena za igranje svojih igrica.
 
Međutim, mjerilo izloženosti stresu neke osobe nije količina njegovih obaveza. Utjecaja na to imaju mnogi vidovi njegova života. Neki od čimbenika su:
  • Jesam li u stanju ispuniti očekivanja svojih roditelja?
  • Da li me moji roditelji razumiju?
  • Je li mojim prijateljima stalo do mene?
  • Žele li da budem njihov prijatelj?
Normalno je da se djeca uspoređuju s prijateljima. Samo im trebate reći: „Volim te i zato sam ti dala da uradiš više. Radujem se kada nešto učiniš dobro!” Kada razgovarate sa svojim djetetom uvijek govorite vedrim glasom tako da mu se vaš zahtjev ne učini kao prinuda za obavljanje nekog suvišnog i tegobnog posla.
 
(5) Važno je da naša djeca ne budu samo prekoravana od strane odraslih.
 
S jedne strane, razumljivo je da se razočaramo kada nam dijete ne postiže dobre rezultate; s druge strane, našoj djeci ne koristi na duge staze ako ih ne pohvalimo kada se zaista trude (čak i kada rezultati nisu dobri). Vama je teško smanjiti svoja očekivanja. Trebate se više posvetiti sebi. Previše ste se okrenuli postignućima svoga djeteta. Malo olabavite uzde!
 
Slična situacija: kada putujemo avionom, u slučaju kada imamo premalo kisika i dobijemo maske, odrasli uvijek dobiju uputu da prvo stave maske na lice sebi, a tek onda djeci. Ovo je vrlo indikativno kao podsjetnik jer za djecu se možemo dobro pobrinuti tek ako se dobro pobrinemo za sebe. Kada budete opušteniji, vjerojatno ćete se lakše odlučiti da smanjite vlastita očekivanja.
 
(6) Nije točno da će igranje TV igrica (ukoliko nije pretjerano) dovesti do toga da dijete zaboravi što je naučilo.
 
Ne dozvolivši mu da igra igrice uopće može biti gore nego dozvoliti mu da ih igra malo. No, svi slučajevi nisu isti pa izvidite kako bi to djelovalo kod vašeg djeteta. Upamtite, budućnost vašeg djeteta je u vašim rukama, ono zaslužuje najbolje od vas, a vi također zaslužujete najbolje od njega. Promislite što je u životu uistinu važno, tako da sve što sada radite dobije pravu dimenziju.
 
(7) Konačno, dobro je pohađati neke od tečajeva za roditelje kako biste usvojili neke vještine koje možete iskoristiti da ponukate svoje dijete da uči.
Jadranka Žderić
Medijska kultura djece i mladih
Mogućnosti i ograničenja
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn

  • Teorijska razmatranja
  • Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
  • Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
  • Savjetovališta za roditelje i učitelje
  • Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.

kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
Vježbajmo zajedno
Znam što želim
Sretna knjiga - Internet trgovina