U drugim slučajevima, mucanje može potrajati duže. Iako ne postoji lijek protiv mucanja, postoji puno učinkovitih tretmana i načina na koje možete pružiti podrška dok se ne savladaju govorni problemi. Obratite se pedijatru vašeg djeteta, s obzirom da govorni problemi mogu signalizirati problem sa učenjem ili sluhom, što može imati izravnog učinka na djetetov napredak u školi.
 

• mnogi koji mucaju imaju u obitelji nekoga tko muca.
• ostale probleme govora i jezika,
• ljudi koji mucaju, procesuiraju!!!! jezik na različitim područjima u mozgu,
• razlika s načinom na koji poruke iz mozga međusobno djeluju sa mišićima i dijelovima tijela koji su potrebni za govor.  

• ponavljanje cijelih riječi i fraza postane prekomjerno;
• zvukovno i slogovno ponavljanje je sve učestalije;
• otezanje izgovora riječi;
• govor uz vidljive teškoće i napor;
• pojačana napetost lica ili ukrućenost mišića govora;
• napetost u glasu zbog kojeg dolazi do povišenja glasa;
• izbjegavanje situacije u kojima bi ono trebali govoriti;
• zamjetni pokreti lica ili tijela uz mucanje;

• Nemojte tražiti od djeteta da uvijek govori točno i ispravno. Dopustite da pričanje bude zabavno i da dijete u njemu uživa.
• Iskoristite obiteljski ručak kao dobru priliku za konverzaciju. Izbjegavajte stvari koje odvlače pozornost, kao što su radio ili televizija.
• Izbjegavajte ispravke ili kritike kao što su “uspori”, “polako, imaš vremena” ili “duboko udahni”. Takvi komentari, bez obzira koliko oni bili dobronamjerni, samo će doprinijeti tome da vaše dijete postane svjesno načina na koji on ili ona govori.
• Izbjegavajte da vaše dijete govori ili čita naglas ako se ono zbog toga ne osjeća ugodno ili ako se proces mucanja pojačao. Umjesto toga, za vrijeme takvih trenutaka potaknite dijete na aktivnosti koje ne zahtijevaju puno pričanja.
• Nemojte djetetu reći da počne ispočetka.
• Nemojte djetetu govoriti da razmisli prije nego što počne govoriti.
• Osigurajte opuštenu atmosferu u vašem domu. Pokušajte usporiti ritam obiteljskog života.
• Kada se obraćate vašem djetetu ili drugima u njegovoj/njezinoj prisutnosti, govorite polako i razgovijetno.
• Gledajte vaše dijete u oči. Pokušajte ne skrivati pogled ili pokazivati da ste uzrujani.
• Dopustite djetetu da govori samo za sebe i dozvolite mu da dovrši misli i rečenice. Napravite stanku prije nego što odgovorite na pitanje ili opaske vašeg djeteta.
• Govorite polako vašem djetetu. Za ovo je potrebno vremena i prakse! Održavajući usporen način govora može pomoći vašem djetetu u tečnosti izgovora.  

• Osobe koje mucaju nisu manje inteligentne od osoba koje govore normalno
• Mucanje nije naučeno imitiranjem drugih osoba koje mucaju
• Mucanje se javlja u svim kulturama i socijalnim grupama
• Osoba koja muca razmišlja normalnom brzinom, iako izražavanje te misli može biti sporije
• Ne postoji magični lijek za mucanje
• Mucanje je moguće prevladati na način da ono više ne predstavlja prepreku za normalnu komunikaciju

• Teorijska razmatranja
• Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
• Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
• Savjetovališta za roditelje i učitelje
• Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.