Naslovnica
Vrati me korak natragSuper roditelj - početna stranica
10 načina za razvoj emocionalne inteligencije kod djece
 
 
Imati visok stupanj inteligencije je divno, ali imati visoku emocionalnu inteligenciju je još i bolje. Razvijanjem emocionalne inteligencije dijete postaje sretno, produktivno, odgovorno biće. Posljedica je ponašanje koje mu omogućava da se dobro osjeća i razvija u obitelji, školi i raznim drugim sredinama.
1. Djeca vas gledaju neprestano. Usvajaju vaš način ponašanja, emotivnih reakcija unutar obitelji i prema drugim ljudima.
2. Reći djetetu ne znači dati mu jasnu informaciju o ponašanju u određenoj situaciji. Na taj način se spriječava njihovo razočarenje i imulzivna reakcija jer nisu uspjeli izvesti sve što su naumili. Djeca koja uvijek dobivaju sve što žele obično nisu vrlo sretna.
3. Pokušajte se udaljiti od „žutih minuta“.
Važno je pokušati otkriti što vas čini ljutitima i bijesnima. Obično se ispod nekontroliranog ponašanja krije strah od nečega. Otkrivajući što je vaš strah ne znači da će takvo ponašanje nestati. To znači da će olakšati plan nošenja s takvim problematičnim emotivnim stanjima.
4. Vježbajte se u nedavanju stalnih kritika.
Vježbajte komunikaciju u kojoj ćete reći: Izgleda ljutito. Umjesto: koja budala! Ako dijete plače, bolje je primjetiti da je tužno nego mu reći da prestane. Potiskujući osjećaje taj osjećaj postaje često još jači.
5. Počnite vježbati određene radnje.
Umjesto rečenice: uzmi kapu, rukavice, torbu... postavite pitanje: što trebaš kako bi se pripremio/la za školu? Kontinuiranim uputama pomažete im da razviju samopouzdanje, samostalnost i odgovornost.
6. Uvijek budite voljni proći zajedno s djetetom kroz njegov problem.
Mnogi problemi u obitelji mogu narasti do neslućenih visina ako ih se izbjegava uočiti. Važno je tijekom rješavanja problema zadržati smirnost, ali i upornost da se iz njega pronađe izlaz.
7. Pripremite djecu za svakodnevne obveze u domu.
Istraživanja ukazuju da djeca koja su uključena u obveze u kućanstvu od rana djetinjstva češće postižu uspjeh i zadovoljtvo. Zašto? Zato što zarana razvijaju osjećaj da su vrijedan dio obitelji. Djeca imaju potrebu za pripadanjem i osjećajem da su vrijedna bića.
8. Ograničite djeci dostup maniji masovnih medija.
Djeca imaju potrebu za igrom u kojoj će dobrim dijelom igrai se s konkretnim materijalima (igračkama, igre u prirodi, predmetima iz kućanstva...). Pretjerano provođenje i pred najboljim i najkreativnijim igrama mogu imati kontraefekt ako su doista pretjerana. Osim stvaranja ovisnosti, s vremenom se ubija volja ra istraživanjem, uništava se toliko važna radoznalost djece, kreativnost u raznovsnim tipovima izražavanja, sposobnost rješavanja različitih problema. Osim toga, treba napraviti selekciju sadržaja jer mnogi od njih potiču konzumerizam, sarkazam i nasilje.
9. Razgovarajte o osjećajima u obitelji.
Postavite vaše emotivne ciljeve u obitelji. To primjerice znači: Ne želimo vikati, etiketirati, uvažavati jedni druge, i sl. Razgovarajući o tome kako to postići sve ste bliže i ostvarivanju cilja.
10. Promatrajte djecu kao predivna bića.
Ako vi vidite da je vaše dijete vrijedno i sposobno, to će se izravno odraziti na to kako će oni vidjeti sami sebe. Ako ih vidite kao problem, nažalost taj će stav rezultirati mnoštvom problema u tome kako djeca doživljavaju sama sebe što često ima za posljedicu neadekvatno ponašanje.
Jadranka Žderić
Medijska kultura djece i mladih
Mogućnosti i ograničenja
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn

  • Teorijska razmatranja
  • Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
  • Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
  • Savjetovališta za roditelje i učitelje
  • Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.

kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
Vježbajmo zajedno
Znam što želim
Sretna knjiga - Internet trgovina