Reduciranje financiranja razvoja nastavnog plana i programa, te reduciranje nabave visoko-kvalitetnih materijala povećava vjerojatnost da su školski odbori, više nego što je to bilo u prošlosti, ispostavljeni zahtjevima koji nude đacima nastavni materijal za promoviranje interesa gospodarstva.

Federacija učitelja Kanade (The Canadian Teachers' Federation) je, međutim uvjerenja, da materijali za upotrebu u razredu moraju proći stroge evaluacijske testove.  

 
Public Education and the Private Sector (Javni sustav obrazovanja i privatni sektor)

Javnost je zabrinuta kako vlada troši sredstva iz proračuna; zato je i financiranje obrazovnog sustava pod detaljnim nadzorom. Škole se zato često suočavaju s poteškoćama kako ispuniti svoje financijske potrebe. Napredak u suvremenoj tehnologiji je poteškoće dodatno povećao. Mnoge uprave u školama prinuđene su pronalaženju mogućnosti suradnje i partnerstva između školskog obrazovnog sustava i gospodarstva.

Angažiranje škole u partnerstvu može doprinijeti dobrome na više načina. Vrlo često škole dobivaju računala i kompjutersku programsku opremu. Tvrtke mogu doprinijeti i pozvati gostujuće predavače, mentore; razvija se međudjelovanje školske teorije i prakse; škole dobivaju više knjiga itd.

 
Private Sector Schools Serve the Difficult to Educate (Škole privatnog sektora pomažu obrazovanju pučanstva koji se teže uči)

Privatni sektor, a tu su uključene privatne usko-lokalne škole, religiozne škole, nejavne agencije i škole kod kuće, nudi široku paletu obrazovnih programa za ovu populaciju koja teže uči. Kada javne škole ne mogu ponuditi svoje usluge određenom đaku, ponekad imaju ugovor s grupama iz privatnog sektora kako bi se dopunio odgojno-obrazovni proces. Imenik škola za đake s posebnim potrebama (The Directory for Exceptional Children) sadržava oko 3000  specijalnih obrazovnih škola i ustanova koji rade u okviru privatnog sektora. Troškovi ovakva obrazovanja variraju, ovisno o kategoriji, vrsti i prirodi onesposobljenosti, a mogu uključivati i troškove medicinske skrbi te prijevoza.

 
Public-Private Partnerships: The Private Sector and Innovation in Education  (Partnerstvo javnog i privatnog sektora: privatni sektor i inovacije u obrazovanju)

 

Neprestano reduciranje troškova i poteškoće s prihodima prisililo je mnoge školske distrikte (općine, županije) k reduciranju troškova pri nastavi, smanjivanju učiteljskoga kadra, smanjivanju plaća nastavnicima i smanjivanju sredstava za održavanje infrastrukture; druga mogućnost je pridobivanje financijskih sredstava pomoću dodatnih poreza. Nijednu od ove dvije opcije nije jednostavno izvesti.

Međutim, postoji i treća mogućnost – partnerstvo između privatnog i javnog sektora – ovo partnerstvo može olakšati pritisak na školske distrikte, omogućavajući im izvršavanje vitalnih usluga i održavanje infrastrukture.

Privatno opskrbljivanje infrastrukture jedna je od politički prihvatljivih metoda uključivanja privatnog sektora u sustav obrazovanja, jer na taj način niti učitelji niti đaci nisu izravno upleteni. Školski distrikti (općine, županije) imaju poteškoća s pridobivanje financijskih sredstava za održavanje postojećih objekata kako bi ostali u tijeku s povećanim upisima u škole. U Kaliforniji, na primjer, neispunjene su narudžbe u infrastrukturi javnih škola dosegle razinu oko 5 milijardi dolara za 1992. godinu. Istraživanja izvedena  1983. godine pokazala su da je većina škola u SAD-u izgrađena 40-ih godina prošloga stoljeća. U starijim urbanim dijelovima skoro 50 posto objekata je starijih od 60 godina.

 
The Private Sector and Public Higher Education (Privatni sektor i sustav javnog visokog obrazovanja)

Jedna od najčešće upućenih kritika visokoškolskim profesorima, a posebice povjesničarima je ta, da umjesto da se obraćaju javnosti, oni se specijaliziraju u ezoterici, proizvodeći literaturu razumljivu samo njima samima. U stvarnosti, mnogi povjesničari, od kojih većina poučava i radi u javnim institucijama, sebe zapravo neprestano predstavljaju različitim tipovima javnosti. Štoviše, u većini kontakata između profesije i javnosti, percepcija je o profesiji pozitivna. Prema nedavnim istraživanjima javnoga mnijenja (public agenda), nepristrano javno mnijenje i organizacije koje se bave istraživanjima mišljenja zaključuju da javnost jako cijeni visoko obrazovanje.1 Studenti na fakultetu, naša bliska publika, neprestano govori o velikom zadovoljstvu vlastitoga iskustva glede visokoškolskoga obrazovanja. Ipak postoji i jedna mala, snažna grupa “javnosti” koja podaje ne tako dobro mišljenje o visokoškolskom obrazovanju: to je privatni poduzetnički sektor.