Ovaj se nacionalni park nalazi u južnom dijelu primorske strane Velebita. Paklenica je zajednički naziv za dvije kanjonske doline (Velika i Mala Paklenica) koje se usijecaju okomito na smjer pružanja planine od mora do pod najvi­še vrhove.

Završni dijelovi ovih dolina nalaze se neposredno uz obalu. Posjetitelji uglavnom ovdje ulaze u Nacionalni park.

 

RELJEF
Paklenica je krško područje s mnoštvom spilja. Poznata je Manita peć, koja ima sige visoke do 20 metara.

 

Bujice Velike i Male Paklenice urezale su duboke klance, čije se okomite litice strmoglavo dižu 300-400 metara nad pješačkom stazom. Pješake će dočekati i žubor stalnog potoka. Ova je staza prohodna cijele godine, no za Malu Paklenicu potrebna je plani­narska kondicija i oprema. Veći dio parka pripada slivu Velike Paklenice. Njen je klanac dug oko 2,5 km.

 

Ovaj nevelik nacionalni park ističe se svojom osebujnom ljepotom i velikim visinskim rasponom: od 20 do 1660 metara.

 

Posebnom ljepotom ističu se bukove šume u pre­djelima između 600 - 900 metara nadmorske visine. Tu su i šume crnoga bora iznad 800 metara nadmor­ske visine.

 

Paklenicom se razliježe cvrkut ptičjeg svijeta. A ako ste strpljivi i imate dalekozor, možda ugledate i bjeloglavog supa s rasponom krila do 2,6 metara. Od sisavaca ovdje ima medvjeda, divlje mačke, divlje svinje, kuna. Blizina mora uvjetuje toplu klimu pa ima mnoštvo gmazova. Među kukcima svojom ljepotom plijene raskošna krila planinskih leptira.

 

Jeste li znali:

• da se na vodonepropusnim stijenama (dolomiti, škriljci, pješčenjaci i dr.) u kojima su vrela, javlja paradoks: idemo uzvodno, a potok je sve jači!
• da se u spilji Manita peć nalazi dvorana duga 65 metara, široka 490 metara, visoka 32 metra.