Gledano iz zraka, veći dio rijeke Nil izgleda kao smeđa zmija koja vijuga lijevo desno kroz pustinju. Njezine uske obale obiluju svježim zelenim usjevima i palmama. Odjednom, sve postane pustinja – crven, vruć pijesak. Ljudi koji su živjeli u Egiptu prije 4000 godina, svoju tamnu i sjetnu dolinu nazvali su «crna zemlja». Pustinju su nazvali «crvena zemlja». U Egiptu rijetko kad pada kiša. Pustinjsko područje na istoku i zapadu dio je znane Sahare, pustinje koja pokriva velik dio sjeverne Afrike. Pustinja s obiju strana, planina na jugu i Mediteransko more na sjeveru izvrsno su štitili Egipat od stranih osvajača.

Egipćani u pustinjskoj zemlji ovise o Nilu zbog vode i opstanka. Količina vode koju je rijeka Nil nosila na svojem putu do mora mijenjala se je od sezone do sezone. Kada je padala kiša u srednjoj Africi, kad se je otapao snijeg na planinama istočne Afrike, tada je nivo vode rastao. Kad je rijeka došla do Egipta, prelila je obalu i nasipe. Svi poljodjelci ovisili su o čestim poplavama kako bi zalijevali svoje usjeve. Poplave koje je Egipat imao bile su predvidljivije od poplava u Mezopotamiji. Poljodjelci su svake godine znali kad će rijeka narasti te su na taj način unaprijed planirali žetvu i sjetvu. Egipćani su mjerili vrijeme koristeći prirodu rijeke; na taj način su razdijelili godinu na tri sezone. Ovaj ciklus koji se je sastojao od poplava, vremena za žetvu te sjetvu dao je narodu Egipta vrlo važan model za njihov način života.