Apstraktna umjetnost je smjer u modernoj likovnoj umjetnosti s početka XX. st.; teži čistoj ekspresiji oblika, linija i boja i tematskoj neodređenosti. Od svih stilova moderne umjetnosti, apstrakcija je izazvala najviše otpora kod publike. Dok je svijet još uvijek bio zaokupljen materijalnom egzistencijom i nije imao ni vremena, niti je vidio smisla, za istraživanje čistog duha i emocija, umjetnici su svojom vidovitošću (avangarde = prije svih), nalik znanstvenim vizijama budućnosti (koje su se kasnije pokazale ispravnim), išli ispred publike.
 
Umjetnici se približavaju motivu želeći oslikati njenu bit, a produkt toga su slike kao da su slikane "iznutra". U tom pokušaju umjetnik se udaljava od predmetnih motiva i ostaju mu samo čiste likovne vrijednosti (linija, boja, obris, kompozicija …). Slika je postala pokazatelj unutarnjeg stanja duha i duše i ne "predstavlja" ništa (ne teži tome da izigrava bilo što iz opipljiva svijeta).