Kraj je ljeta, mjesec je rujan i priroda je puna zrelih plodova. Ubrano cvijeće, voće, povrće, mrtva divljač, ptice ili ribe postaju “neživa priroda” ili, kako se to u slikarstvu naziva, mrtva priroda. Često se uz predmete iz prirode slikaju vaze, čaše, zdjele ili dragocjeno metalno posuđe.

Plodovi prirode oduvijek su zaokupljali pozornost slikara, međutim kroz povijest umjetnosti slikarima nije uvijek bilo dopušteno slikati samo mrtvu prirodu. Mrtva priroda mogla je biti samo dio slike koja se bavila nekom važnijom tematikom, kao što su, npr., prizori iz Kristova života ili povijesne scene. Tako, recimo, voće možemo samo usput vidjeti na stolu, tek kao detalj slike na kojoj je prikazana neka važna scena.

 

Ipak, kroz stoljeća je mrtva priroda dobila pravo da bude tema sama za sebe. Slikajući mrtvu prirodu, slikari su mogli jednako kao i u drugim prizorima vrlo dobro iskazati svoje slikarske vještine. Na slici je prikazana Cézanneova mrtva priroda s vazom i voćem. Za njega je mrtva priroda bila naročito važna jer je smatrao da sve oblike iz prirode, uz veliko bogatstvo boja, može svesti na osnovne geometrijske simbole – kuglu, valjak ili stožac.

Pokušajte sami ili zajednički s prijateljima u školi naslikati plodove donesene iz vlastitog vrta ili s tržnica. Naročito obratite pažnju na raznolikost boja i na način kako ćete plodove složiti na slici.

 

 Paul Cézanne, Košara s jabukama, 1893.