Prijelazni metali
Nizove elemenata u periodnom sustavu od skandija do cinka, od itrija do kadmija, i od lantana do žive zovemo prijelaznim metalima. Za njih je karakteristično da imaju nepopunjenu d podljusku. Cink, kadmij i živa zapravo ne spadaju u prijelazne metale jer su njihove dpodljuske popunjene. Oni podsjećaju na zemnoalkalijske metale, jer im je najveći oksidacijski broj +2, ali se od njih razlikuju jer se ispod valentne s-podljuske nalazi popunjena dpodljuska.

Oni stoga čine zasebnu grupu elemenata, a i među njima postoje vrlo značajne razlike. Dok cink i kadmij pokazuju sličnosti u svojstvima, svojstva žive znatno odstupaju. Prijelazni metali ulaze u sastav biljnog i životinjskog svijeta (molekula hemoglobina sadrži željezo, vitamin B12 kobalt itd.). Žarne niti električnih sijalica izrađene su od volframa, a naročito opterećeni dijelovi aviona i svemirskih letjelica izrađuju se od titana. Vanadijem, kromom, manganom, kobaltom i niklom najčešće se legira željezo da bi se dobio konstrukcijski materijal ili čelik željenih svojstava.
 
Kemijska svojstva elemenata 3d-serije mogu se promatrati u svezi s njihovom elektronskom konfiguracijom. Cink je plavičastobijeli metal. Često su se upotrebljavale legure cinka i bakra. Na vlažnom zraku cink se prevlači slojem bazičnog karbonata koji ga štiti od daljnje oksidacije. Zahvaljujući tim svojstvima, velike količine cinka troše se na pocinčavanje željeza kako bi ga se zaštitilo od rđanja. Cink je u većim koncentracijama otrovan, pa se u pocinčanim posudama ne smije pripremati hrana. Bakar je kovak metal posebne crvene boje, odličan je vodič električne struje i topline. Bez bakra se danas ne može zamisliti elektrotehnika. Njegova uloga u različitim kompozitnim materijalima usporediva je s onom aluminija.

Srebro je metal karakteristične bijele boje. Mekan je i relativno niskog tališta (oko 962 °C). Upotrebljava se za izradu nakita, ali je i industrijski važan metal. Od svih metala srebro je najbolji vodič električne struje. Može se kovati i izvlačiti u vrlo tanke listiće. Srebro se ne mijenja na suhom ni na vlažnom zraku. Osjetljivo je jedino na sumporovodik. Srebro ima antiseptička svojstva pa se nekada koristilo za dezinfekciju. Osjetljivost srebrnih soli na svjetlo iskorištava se za fotografiju.

Željezo je jedan od najčešćih metala (njegov udio u Zemljinoj kori je 4,7%). U spojevima može biti dvovalentno i trovalentno. Čisto željezo je srebrnobijeli metal, na vlažnom zraku i u vodi podložan oksidaciji. Prevlači se rđom, hidratiziranim željezo(III)-oksidom (Fe2O3×H2O). Na suhom zraku željezo je stabilno jer se prevlači tankim zaštitnim slojem oksida. Otapa se u razrijeđenim kiselinama, pri čemu se razvija vodik. Željezo(III)-oksid, u prirodi poznat kao mineral magnetit, najbolja je željezna ruda.
 
Elementarno željezo proizvodi se u ogromnim količinama redukcijom željeznih oksida koksom u tzv. visokim pećima. Kristalna struktura čistog željeza mijenja se s promjenom temperature. Poznate su tri modifikacije željeza. U strojogradnji, građevinarstvu, svugdje se upotrebljavaju slitine željeza s ugljikom, u kojima je maseni udio ugljika od 0,15% do 1,5%. Takve se slitine općenito nazivaju čelik. Čisto željezo gotovo da nema upotrebne vrijednosti. Osim čelika važnu ulogu u strojogradnji ima i lijevano željezo u kojem je maseni udio ugljika može biti do 4%. Željezo, kobalt i nikal su feromagneti.
Medioteka - Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih // www.medioteka.hr // info@medioteka.hr