Vilenica
 
 
Nebeska noćna vila pohita u susret Suncu i preda mu luč užganu mjesečinom.
Sedam sjajnokosih vila, zaogrnutih dugim bijelim plaštevima, domahne svojoj nebeskoj sestri, dok su ih tek stasale djevojke gledale u čudu, ne usuđujuči se razgovarati. Znale su da neće biti dobro budu li sada, pri kraju posla, prekinule šutnju kojoj su se predale već nekoliko dana za redom i uz pomoć šumskih vila plijevile kukolj iz uzbokorene pšenice na svim seoskim njivama.
Sa zmijugavog puteljka odjekne pjesma. Djevojke se usprave, osluhnu i otru ruke pregačama. Potrče prema kraju polja gdje im njihove majke ostaviše ručak u košarama i vodu u vrčevima. Ogladnjele, ne opaziše kako se vile poput bijelih cvjetova osipaju njivom i nestaju u zagrljaju šume, da bi još jednom, sutradan pred zoru, na raskrižju dočekale šutljivu djevojačku povorku i povele je na posljednju seosku njivu.
I baš se toga jutra Janica nije pridružila djevojkama. Berući još rosne đurđice, koračala je sanjivim puteljkom uz rub šume. Omekša i uspori hod tek kad put svrne u šumu nad kojom se zakotrlja Sunčev kolut.
Zašušti jutarnji lahor i zatreperi površina šumskoga izvora. Janica sjedne ispod jele, u krilu rasprostre đurđice i zapjeva:
 
ĐURĐEVSKA ROSA NA DUNAJ PALA, MLADA DJEVOJKA ĐURĐEKA BRALA O.
JALO, JALO, DREVCE ZELENO! JALO, JALO, DREVCE ZELENO!
 
Isplevši nekoliko cvjetnih vjenčića, okači ih o granu jedine crnogorice u bjelogoričnoj šumi, a posljednji metne na svoju glavu. Rasplećući kosu i raskapčajući bluzu, bosim nogama zagazi u mekanu zemlju kraj šumskoga izvora. Umije se u bistroj vodi. Zatim klekne, lica okrenuta deblu, sklopi ruke u molitvu i prošapta:      
- Falen Isus, Sunčece svetlo! Ti sveto, Ti čisto i zveličajno, Ti slavno! Zimu si stiralo i otprlo protuletje. Ve pak zeleniš vrte i pola, z listjom kinčiš sadovjake i šume. Tak kak svetiš po dolicaj i goricaj, i mene, čerku Božju, presveti svetlom kršćanskim: z dobrotom, z milotom a i z lepotom... I ja bi štela biti kak i Ti. Lejpa i svetla na veke vekova! Amen.
Od onda Priroda svakoga proljeća odijeva najsvečanije ruho, a ljude daruje svojim najdragocjenijim darom - svjetlošću i toplinom.
Medioteka - Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih // www.medioteka.hr // info@medioteka.hr