Otkako sam ih posjetio, o mostovima na Rječini, često razmišljam.

Svaki je zanimljiv na svoj način, ali osobit dojam ostavio je na mene stari, željezni most s zarđalom ogradom. Dok automobili jure i žure, tlo se pod nogama trese. Slučajni prolaznik pomislio bi da je potres, a ono automobili, autobusi i kamioni, raznih boja, prelaze preko Rječine u samom središtu Rijeke.

Sušta suprotnost gužvi i vrevi je Rječina koja ubrzano protječe ispod mosta. Crno-bijele patke plivaju po površini, a nebo se plavi ukrašeno bijelim oblacima.

Kako je tek u kasno proljeće? Vidimo se opet!

Antonio Jerčinović, III.c razred,