Ja sam kruška. U proljeće sam bila cvjetić. Mnogi cvjetovi su mi se smijali jer rastem na stablu, no nisam bila tužna. Kada je došla jesen, postala sam velika kruška. Djeca su me gledala. Mislila sam da me žele ubrati. Joj! Nakon što sam to rekla djeca su pobjegla. Zar su me čuli? Začudila sam se. Navečer mi je bilo dosadno. Htjela sam pasti. Zaljuljala sam se. Grana me više nije mogla držati pa sam pala. Osjetila sam ispod sebe nešto oštro. Joj! Pa to je jež! Donio me svojoj kući pa se sa mnom osladio.

Margareta Sinković, 2.a