Jednu analogiju čine četiri stuba bez kojih se analogija ne bi ostvarila: os­nova, ogranak,  sličnost  i sud. Na primjeru: “Zato što su Ivan i Luka braća, a budući da je Ivan dobar učenik i Luka je također dobar učenik”, Ivan je osnova, Luka je ogranak, sličnost je to što su braća, a sud je Ivan je dobar učenik. 

Pod osnovom se podrazumijeva ona strana analogije za čiju ispravnost smo sigurni, a ogranak je druga strana analogije za koju želimo potvrditi sud. Pod sličnošću se podrazumijeva aspekt sličnosti dviju strana analogije, a sud je ono što sigurno postoji kod osnove, a isto želimo dokazati kod ogranka.