Imam sina koji sada ima 10 godina, a ove godine polazi četvrti razred. Uvijek vodimo rat oko pisanja domaće zadaće jer on obično potrati vrijeme na druge stvari. U tom dobu, još uvijek se voli igrati na Playstationu, s igračkama, ili s Gameboyem, itd. Večer je njegovo dragocjeno vrijeme za igru, i ja se ne usudim ni prigovoriti. Zbog toga, kada vidim da nije završio domaću zadaću tijekom dana postanem vrlo napeta. Rekla sam mu da ako je ne može završiti do tada, da će je morati napraviti nevečer. Time se stvari samo pogoršaju jer on pobjesni i plače. Ja, budući da sam nagla i razdražljiva, obično počnem vikati i grditi ga.

 

 

 

(3) Dosta sam ga puta grdila i tukla. Iz tog razloga, uzimam lijekove za obuzdavanje gnjeva jer se bojim da će mi stvari izmaknuti iz ruku. Je li prekasno da mu pokažem i uvjerim ga da zapravo samo želim biti dobra majka, i kako da to učinim?

 

(4) Moj sin stalno se žali da je preopterećen brojnim domaćim zadaćama, ali meni se čini da nemaju previše zadaća. Ovo je njegov tipičan dan:
Dolazi kući oko 13.30 sati. Nakon ručka i tuširanja, počinje spremati torbu oko 14.30. Zatim radi domaću zadaću za što mu treba, prosječno, oko 1 do 1,5 sati.

 

Potom, započinje raditi domaću zadaću koju mu ja zadajem što uključuje samo 1 lekciju iz jednog predmeta. U dane kada on ima mnogo školske domaće zadaće, ja smanjim obim svoje domaće zadaće. Ali on još uvijek misli da ima puno posla. Obično završava sve te zadaće do 17.00 h, i ostatak dana je njegov. Mislite li da mu to uzrokuje stres? Zapazila sam da se on počinje žaliti kada se uspoređuje sa svojim kolegama iz razreda koji ne moraju raditi domaću zadaću svojih roditelja.

 

(5) Rezultati moga sina su OK. Barem u nekim predmetima. Nastojim ne očekivati od njega previše, ali zaista želim da bolje uči. Pokušala sam smanjiti svoje standarde, ali kada dobije lošije ocjene, grdim ga što premalo uči, pravi pogreške zbog nepažnje, itd. No krivim i sebe i pitam se gdje sam pogriješila? Kada se približi vrijeme kontrolnih zadaća i ispitivanja obično postanem vrlo napeta. Što da radim?

 

(6) Hoće li igranje TV igrica poput Playstationa, Gameboya, tijekom razdoblja ispitivanja u razredu dovesti do toga da zaboravi što je ponavljao od gradiva? On kaže da ga igranje takvih igrica opušta, ali ja mu obično branim da ih igra tijekom razdoblja ispitivanja u školi jer se bojim da će zaboraviti što je naučio. Je li to uistinu tako?

 

 

Evo nekoliko prijedloga:

 

 

Tijekom igre, većina djece bude sasvim zaokupljena tom aktivnošću, jer im je to najdraži dio dana. Čak se i tinejdžeri i neki odrasli ponašaju na taj način. Prema tome, ne trebate se iznenaditi ako i vaš sin iskazuje takvu sklonost. Djeci zapravo trebaju točno određene granice koje postave njihovi roditelji tako da znaju kada trebaju prestati. Svom sinu postavite jasne smjernice stvari koje se od njega očekuju. Nadalje, ova zaokupljenost igricama vjerojatno će prestati kada se okrene drugim interesima.

 

 

(a) U postupak dovođenja u red svoga sina uključite svoga supruga. Obično, kada je samo jedna strana zadužena za dovođenje djece u red, on/ona će po tom pitanju postati prenapet/a. Zato sa svojim mužem razmotrite kako da s njim podijelite odgovornost oko nadziranja djetetove domaće zadaće.

 

(b) Umjesto da sami budete napeti zbog nedovršene domaće zadaće, neka tu napetost iskusi vaše dijete. On bi trebao biti zabrinut kada ne uspije uraditi domaću zadaću jer tada neće smjeti igrati igrice. On bi trebao biti zabrinut kada učitelji otkriju da nije napravio domaću zadaću (prirodna posljedica). Vaše dijete će postati odgovornije kada osjeti posljedice.

 

(c) Budite mirni čak i kada ste uznemireni, napeti i ljuti. Mnogo puta nas na određeno ponašanje potakne način govora druge osobe (ne-verbalno ponašanje). Vi ćete vjerojatno opaziti nepoželjnu grimasu vašeg djeteta ili pognuto držanje tijela, a on će možda opaziti vaš strog i zajedljiv ton. I tako će početi usijana rasprava. Stoga, kada svome djetetu naložite da nešto uradi, svakako ostanite mirni, ali i odlučni.

 

 

Život ne čine samo rezultati u školi. Svojem djetetu nikako ne smijemo „utuviti” da je „škola najvažnija stvar u životu”, iako znamo da je vrlo bitna. Činjenica da vam trebaju tablete da biste obuzdali razdražljivost pokazuje da ste se previše unijeli u obaveze svoga djeteta.

 

Vi ste nedvojbeno dobra majka jer toliko brinete za svoje dijete; međutim, mogli biste još malo poraditi na iskazivanju brige i zabrinutosti. Proširite područje svoje brižnosti u sfere koje su vašem djetetu draže, kao što je upoznavanje s njegovim nteresima (čak i s Playstationom) i njegovim prijateljima, itd.

 

 

Međutim, mjerilo izloženosti stresu neke osobe nije količina njegovih obaveza. Utjecaja na to imaju mnogi vidovi njegova života. Neki od čimbenika su:

Normalno je da se djeca uspoređuju s prijateljima. Samo im trebate reći: „Volim te i zato sam ti dala da uradiš više. Radujem se kada nešto učiniš dobro!” Kada razgovarate sa svojim djetetom uvijek govorite vedrim glasom tako da mu se vaš zahtjev ne učini kao prinuda za obavljanje nekog suvišnog i tegobnog posla.

 

 

S jedne strane, razumljivo je da se razočaramo kada nam dijete ne postiže dobre rezultate; s druge strane, našoj djeci ne koristi na duge staze ako ih ne pohvalimo kada se zaista trude (čak i kada rezultati nisu dobri). Vama je teško smanjiti svoja očekivanja. Trebate se više posvetiti sebi. Previše ste se okrenuli postignućima svoga djeteta. Malo olabavite uzde!
 
Slična situacija: kada putujemo avionom, u slučaju kada imamo premalo kisika i dobijemo maske, odrasli uvijek dobiju uputu da prvo stave maske na lice sebi, a tek onda djeci. Ovo je vrlo indikativno kao podsjetnik jer za djecu se možemo dobro pobrinuti tek ako se dobro pobrinemo za sebe. Kada budete opušteniji, vjerojatno ćete se lakše odlučiti da smanjite vlastita očekivanja.

 

 

Ne dozvolivši mu da igra igrice uopće može biti gore nego dozvoliti mu da ih igra malo. No, svi slučajevi nisu isti pa izvidite kako bi to djelovalo kod vašeg djeteta. Upamtite, budućnost vašeg djeteta je u vašim rukama, ono zaslužuje najbolje od vas, a vi također zaslužujete najbolje od njega. Promislite što je u životu uistinu važno, tako da sve što sada radite dobije pravu dimenziju.