Zašto mi mama i tata ne daju da imam dva bernardinca?

 

Dragi Bernarde!

(Ime sam izmislio jer mi je dojadilo odgovarati na nepotpisana pisma.)

Kako odgovoriti na pitanje koje bi zapravo trebalo uputiti tvojim roditeljima? Oni sigurno za takav stav imaju svojih razloga. Meni se odmah nameće pitanje ima li tvoja obitelj uopće uvjeta da u kući drži dva, i to velika, psa. A ne misliš li da možda malo previše tražiš od svojih roditelja? Bilo kako bilo, za utjehu ću ti ispričati kako smo se moja supruga i ja susreli s bernardincem. Mi se bavimo skijaškim hodanjem. Nismo neki vješti skijaši, ali nam je važno provoditi vrijeme u prirodi i na svježem zraku. Jednom smo tako krenuli na nešto dužu turu. Staza je vodila uz rijeku, a tu i tamo bila je uz nju i poneka kuća. Kad smo došli negdje na pola puta, na stazu je izišao golemi bernardinac. Bio je dobroćudan, onjuškao nas je, ali je zatim sjeo na prednji dio naših skija i nije nas pustio dalje. Nismo znali što da činimo ni koga da pozovemo u pomoć Nakon nekog vremena valjda je zaključio da nas može pustiti i mi smo mogli nastaviti put. Pitali smo se zašto je tako postupio i dosjetili se: bernardinci spašavaju ljude zametene u snijegu, a naš je pseći poznanik vjerojatno osjetio kako nismo osobito vješti te zaključio da nas je bolje zaustaviti prije nego nam se dogodi kakva nevolja.