Laura je nedavno završila preddiplomski studij na Veleučilištu VERN, a svojim vrlinama i vedrinom osvojila je sve oko sebe
Laura Stelio poginula je u četvrtak navečer u stravičnoj prometnoj nesreći na zagrebačkoj Ilici. Nesretna 22-godišnjakinja bila je suvozačica u Merdecesu kojim je upravljao Marin Kamenički (20).  Podsjetimo, bivši savjetnik Uprave radija Enter Zagreb u četvrtak navečer je zbog prevelike brzine prešao u suprotnu traku nakon čega se frontalno sudario s drugim automobilom.

Laura je potom ispala iz Mercedesa nakon čega je preko nje prešao drugi automobil s kojim su se sudarili.

Naravno, Laurina obitelj i prijatelji su u šoku. “I dalje ne možemo vjerovati da je ona poginula u toj prometnoj. Tek je počela živjeti”, prokomentirali su za 24sata njezini prijatelji.

TUŽNA POVEZNICA: Laura (22) je poginula kao i dečko iz imena udruge Marina Kameničkog (20) koji je bijesnim Mercedesom jurio Ilicom

Svi oni od Laure će se oprostiti u četvrtak, 30. kolovoza, na zagrebačkom Krematoriju.

Inače, ova 22-godišnjakinja je nedavno završila preddiplomski studij na Veleučilištu VERN, a svojim vrlinama i vedrinom osvojila je sve oko sebe. Tako se putem Facebooka emotivnom porukom od Laure oprostila njezina profesorica s VERN-a Stana Odak Krasić.

“Jučer oko 21.15 ugasio se jedan mladi život.

Jučer oko 21.15 otišla je jedna djevojka koju sam poznavala i kojoj sam predavala. Djevojka koja je sebe opisala kao „svestrana osoba s puno vrlina i mana ali uvijek spremna na akciju“.

Jučer oko 21.15 sat je otkucao posljednje minute njezina života i njezina sna. Meni ga je ispričala (ustvari, napisala) u vidu obvezne zadaće iz kolegija Uvod u komunikologiju u akad. god. 2014./2015. Zadaću je predala 12. siječnja 2015.

Jučer oko 21.15 Laurina sadašnjost i budućnost postala je prošlost.

Laurina zadaća
U nastavku donosim njezinu zadaću.

P.S. neposredno nakon obrane završnog rada (10. 4.2018.) pitala sam te – i što sada kolegice? Zvijezde su limit … odgovorila si mi. I bila si u pravu. Samo su ti zvijezde bile limit. Počivaj u miru i nek’ te čuvaju anđeli.

Zadatak: Projekcija mene (mog života) za 10 godina

Deset godina za nekoga je puno za nekoga malo vremena. Kažu da nas vrijeme određuje, da ono teče i mi tečemo s njim. Što će svatko od nas napraviti za deset godina, određuje naš život. Posebno kad si u dobi od devetnaest godina kao ja. U ovom dijelu života biramo profesiju koja će isto tako odrediti smjer našega života. Deset godina je za mene puno vremena, više od pola moga života. Nadam se da ću svoje vrijeme dobro iskoristiti. Nastojat ću završiti svoje školovanje i napredovati u struci.

Sad kada se školujem i kada sam izabrala svoje buduće zanimanje usredotočena sam na svoje obaveze i učenje. Zamišljam da u periodu od deset godina ostvarim sve što sam zamislila. Koliko je to ostvarivo ne dvojim. Uvijek sam znala što želim. Znam što hoću, a imam volje i snagu za sve to. Želim ostvariti svoje snove.

Mislim da čovjek koji ne sanja i nema svoje ciljeve, ne živi. On samo preživljava i čeka da to isto vrijeme prođe. Čovjek koji sanja svoje snove, živi. On se bori za svoje ciljeve i daje cijelog sebe. Uspjeh i ostvarivanje sna mora doći na ovaj ili onaj način.

Sve u životu je prolazno. Mi provodimo nas život u iščekivanju. Čekamo da odrastemo, da završimo škole, stvorimo svoje obitelji i na koncu da iza sebe ostavimo lijepe uspomene na koje ćemo s osmijehom gledati. Uspomene koje bismo rado ponovili.

Za deset godina vidim svijet u kojem su ljudi cijenjeni prema onome što jesu, po svojim vrijednostima. U takvom svijetu vidim sebe. Vidim svijet u kojem nema korupcije, laži i krađa. Svijet u kojem je radost i smijeh. Svijet u kojem pučke kuhinje ostaju bez posla, a bolesnici imaju dovoljno lijekova. Vidim svijet u kojem vodim za ruku svoju djecu koja hodaju uzdignute glave neopterećena ovom našom civilizacijom. Vidim sebe s čovjekom koji će me voljeti, cijeniti i poštovati, čovjeka s kojim ću imati obitelj i naše carstvo.

Svijet bez rata, bombi, terora
Vidim svijet bez rata, bombi, terora i straha. U tom svijetu gledam sebe kako uživam sa svojom obitelji u svom domu i u svom poslu.

Svatko će reći da je to idealistički pristup životu i svijetu, u najmanju ruku ‘utopija’.

Ja kažem zašto ne? Ja sam kap u oceanu, a ocean čini puno kapi.

Ja sam mlada, a mladi su tu da mijenjaju svijet i svijest. Mi smo tu da mijenjamo stanje.

Za deset godina željela bi stajati ispred slabih i nemoćnih, onih koji pate i povrijeđenih. Govoriti u njihovo ime, željela bi biti glas obespravljenih, onih koji traže pravdu za sebe i druge. Moje misli su uvijek bile s onima koji se sami ne mogu obraniti.

Znam da ću na tom polju najviše napraviti i nadam se da će mi se pružiti prilika da radim ono što volim i želim.

Vjerujem u ispunjenje snova
Odgovore na sva pitanja koja donosi budućnost nismo u stanju predvidjeti, možemo ih samo zamišljati, željeti. Sve ovisi o našoj sposobnosti da iskoristimo vrijeme na najbolji mogući način te da ostvarimo zamišljeno i željeno.

Budućnost je riječ koja nosi nadu i neizvjesnost. Koračam u budućnost i vjerujem u ispunjenje svih svojih snova. Smatram da će moj život biti dobar ako u svemu nađem ljepotu i radost, ako mu dam smisao i ako nađem kompromis između idealnog i mogućeg.

Život je umjetnost, ali ga treba znati živjeti …“, prenosi Srednja.hr Facebook poruku profesorice Odak Krasić.